Nikola Petanović (Nicholas Petanovich Naiad)
Godine 1923 u San Francisku objavljuje svoje prvo poetsko filosofsko djelo na maternjem jeziku “Ponos Života”, gotovo sva njegova kasnija djela su pisana na engleskom. Zabrinut dešavanjima u Crnoj Gori nakon 1918, donosi odluku da čitav svoj intelektualni angažman posveti borbi za obnovu crnogorske državnosti. 1924 godine započinje sa djelovanjem među tadašnjim intelektualnim krugovima i našim iseljenicima u USA. Počinje sa izdavanjem brošura, pisanjem javnih proglasa, pisama i držanjem predavanja o Crnoj Gori. Godine 1927 pokreće rasopis “ Montenegrin Mirror”(Crnogorsko Ogledalo) i osniva Odbor za suverenu i samostalnu Crnu Goru u San Francisku. Oko sebe stvara krug uticajni ljudi uz čiju pomoć nastavlja da vrši pritisak na američku javnost u vezi crnogorskog pitanja sve do kraja 1931 godine. Najznačajnije njegovo djelo iz tog perioda je drama“Troslavija” čija je tema bila potlačen položaj Crnogoraca i drugih naroda u kraljevini SHS. Tokom svog političkog djelovanja zalagao se za stvaranje uslova za održavanje referenduma na kojem bi se Crnogorci slobodno izjasnili u kakvoj državi žele da žive. Njegova predviđanja da će SAD u decenijama koje sljede postati najveća vojna i ekonomska sila te da će engleski postati vodeći svjetski jezik su se pokazala tačnim. Pjesnički nadimak mu je bio NAIAD. Uskoro u izdanju Matice Crnogorske iz stampe izlazi prva knjiga posvećena životu i djelu ovog velikana.
Od njegovih dijela izdvajamo:
Mojim Neprijateljima
S prijestola mudrosti
Bio sam jednom u velikom zanosu, osjećao sam se snažan, krepostan i odlučan.
Bio sam uobražen da svakoj preponi na put stati mogu; da svojstvo sa kojim sam raspolagao mogu pokrenuti čitave mase u pokretu; da od njih mogu pretvoriti jednu nesavladivu cjelinu, sa kojom nije lako poslovati. Mislio sam da iz ovih masa mogu izvesti jedan svijet se nebi dvojbilo u ispravnost i potrebu njegovog dolaska. Mislio sam de će sve zainteresovane snage prionuti uz moje nazore, da će usvojiti moje shvatanje u najnovijim pogledima na svijet i društo što u njemu prebiva. Mislio sam jednu ogromnu hemijsku smjestu tako prigotoviti kako i njoj nebi bilo eksplozivnih snaga, koje bi remetile harmoniju toga tijela, već te ekplozivne snage osposobiti u poticanju života njegova. Prema novim nazorima, prema novim obzorima, koji danomice, kod naprednog i naučnog svijeta, stupaju u proces.
Mislio sam na jednu stvaralačku snagu čiji sam izliv u sebe otkrio, prem da, možete znati, nisam se zamišljao bog niti tiranin, ni ikakav diktator oupšte: ja sam se smatrao kao pozvan jedno veliko i plemenito djelo. Ja sam mislio da u strukturi moje tvorevine podignem volju njenu na najvećem mogućem stupnju njenog izlaza; da se svaki atom svojevoljno titra i obavlja svoj poso prema potrebi cijele federacije, koja sačinjaje moju, zamišljenu univerzu. U mome novom svijetu mislio sam uspostaviti posmatračice, u svakojoj po jedan dalekovid-s pojedinim dalekovidom(durbinom) da mogu najedanput upozoriti sve prisutne na uzajamnu simetriju svih njegovih građana-što bi im došlo sve stvarno kad bi se našli tu sa čuvstvom ljubavi i podviga, u posmatranju i sudjelovanju u to.
Za ostvarenje čuvstva( jer vrlo malo broj današnjih ljudi posjeduje to čuvstvo) ja sam pronašao jedan izvor sa kojega su tajno pili, ali se nisu opijali tako veliki i ugledni ljudi kao Karpenter, Kropotkin, Ferefo, Moris, Burke i drui; i da se ne upotrebljuju metodi antične Sparte-svakome slobodan izbor: SPROVADJAJUĆI PRAVO BEZ POVREDE PRAVA DRUGOG. Pokazao sam moje lice u pravoj boji prirodnog dara. Otkrio sam prsi i odobrio naučenjaku da izvuče srce moje, da ga opipa, i ponovo smjesti u mjesto njegovo.
Podigao sam ruku u vis, i dao znak istini da sam nnjen glasnik. Vi ste došli predame, u očima vašim litao sam zapisnik dvojbe, i potonji zaključak inkvizicije; primjetili ste: „čudnovat tip“. Vi ste izjavili da sam čovjek bez pokrivača -pa da je vaša dužnost da me pokrijete.
Ja sam odbio, jer sam na vama opazio odjelo koje su izatkale ruke te ga ne rukuju; koje su isprale suze- koje su privlakom cinički ponekad na vaše lice izlivaju; odjelo, koje pokriva mišice vaše koji su po sve vješto oteti onima koji proizvode i preređuju uslove njine: da su jedri i puni snage,- koja trune u ljenosti i neznanstvu upotrebe. Odbio sam vašu ponudu, odbio sam vaše upute; pozvao sam i vas da dođete u mome svijetu-da zajedno podignemo hram ljubavi, bratstva i pravde. Vi ste odbili, i nijeste me ostavili na mir: Nasilno ste me uvukli u vaš krug, zalijeveli ste me pićem koje ubija moje čuvstvo: ubijali ste moje podvige, sa vašim podvizima koje sam davno preživio; gušili ste moju ljubav sa mržnjom naspram drugih i gnjavili moju volju sa vašim licemjerstvom i despotskim postupkom naspram mene...
Htjedoh pobjeći, a vi ste zavitlali konopac zamnom i dovukli me natrag. Htjedoh protestvovati, a vi ste zapušili moja usta i zabranli da normalno govorim. Htjedoh opet da ponovom moje planove stvaralačkih snaga dok između vas istrča plaćati mesonja koji nosi metalni broj-prijeteži i da ću znat ko je.
Uzdahnuo sam bolno, počeh jaditi, ali se usprotivih jadikovanju, i osamih se u mudrost, koja vam sasma malo koristi; JER VI STE LJUDI, I TAKO LJUTI, ŠTO LJUDI NIJESTE
Iz knjige „Ponos Života“ 1923. San Francisko
A TOKEN (ZNAK)
U smrtnom strahu zlotvori se
tresu…plod im sazrijeva. Vrtovi
su svukuda obilno rodili…da
sinovi jedu …za koje sijahu krvavi im oče…
u mraku rođeni u mraku umrli.
Vijenac je Rade pjesnik posvetio
potomku jednom čoja faraona …
Stari bard se u tom grdno prevario…
Jer vlaadika nije antropolog bio …
A umrije onda kad nauka dođe.
Soj ciganski vlada – jer zlo sad caruje –đavo
je za kratko gospodar postao …
grijesi su zemlje njega začarali.
Jedan narod koji od boga je poslat
–iako je sada umuknuo glasom-
Sprema se da igra ulogu mu datu …
Zato zlotvor pita –glasom koji drhti –
Nekoga onamo: u Crnu Goru ako se pokrene …
Oli dat mi ruku ?
A na to je odgovor ovaj dobio : neka ti uzvrate zajam Crnogorci !
Naslovna strana časopisa „Montenegrin Mirror“
Gordan Stojović