Tekst: Anita Brajević
Slike: Ivan Stojanović i montenegro.com
Ljeto je, po mnogima, najljepše doba godine. Svi oni koji nemaju dovoljno finasijskih mogucnosti da provedu cijelo ljeto na moru znaju koliko znači imati kuću ili nekog ljubaznog prijatelja sa vikendicom. Zato smo svi bili više nego srećni kada nam se pružila mogućnost da nekoliko dana provedemo u kamp kućici naseg prijatelja u Kumboru.
Iako nam mjesto nije bilo naročito poznato (niko od nas nikada nije bio tamo) nismo se puno nećkali, bez razmišljanja smo prihvatili ponudu i u rekordnom roku se spakovali i krenuli. Sve što smo prije polaska uspjeli da saznamo o tom mjestu je da se nalazi blizu Herceg Novog i to nam je, tada, bilo dovoljno. Bilo nam je važno samo da smo na moru, da smo zajedno i da se dobro provedemo.
Putovanje smo proveli zalijepljeni za stakla autobusa diveći se, po ko zna koji put, obalama naše države. Kada smo trajektom prešli na drugu obalu Bokokotorskog zaliva brojali smo mjestašca do našeg odredišta, da, ne daj Bože, slučajno ne promašimo mjesto gdje treba da izađemo.
Kada smo ugledali brodogradilište znali smo da smo u Bijeloj i da nam samo
još malo treba do destinacije. Kod prve table na kojoj je pisalo Kumbor smo
ustali, ali smo izašli tek na kraju naselja gdje nas je čekao naš ljubazni
domaćin. Nakon raspakivanja uslijedio je obilazak donjeg dijela Kumbora i
prvo što smo zapazili je da nećemo morati dugo da putujemo do plaže već da
je sve tu, na dohvat ruke.
Relativno brzo smo obišli donji dio naselja pa nam je domaćin objasnio da je Kumbor mnogo veći nego što nam se čini, ali da je njegov najveći, a i najljepši dio zauzela vojska . Mještani, a i svi koji su ikada ljetovali u Kumboru nadaju se da će taj dio , jednog dana, biti otvoren za sve.
Što se tice samih plaža, moglo bi se reći da za svakog ima po nešto. Tu su male pješčane plaže, mnošto mula i betonskih plaža,a mnoge su i vrlo lijepo uređene sa ležaljkama i suncobranima od trske. Kumbor je posebno je pogodan za turiste jer je sav između magistrale i mora. Od magistrale vode putići kroz gustu šumu, tipično primorsko stepenište do obale.
S jedne strane Kumbora su kamp- kućice u šumi, s druge je vojni objekat, "zarastao" u drveće. Tipično šetalište pored mora, restorani na obali, plaže od sitnog šljunka i mali mol krase ljetovalište koje nikad nije krcato, a uvek ima gostiju.
Kazu da je Kumbor lokalitet u Crnoj Gori sa najviše sunčanih dana tokom godine, pa ne znamo da li su zbog toga zalasci ovdje fenomenalni ili smo mi samo imali sreće da nam se osmjehnu.
Ono što se, takođe, na prvi pogled moglo primjetiti je da je mjesto izuzetno mirno i idealno za ljetovanje porodica i svih koji žele da izbjegnu velike guzve na plažama i buku iz kafića. Međutim, to ne znaci da može biti dosadno, naprotiv. Jedna od stvari koja nas je najviše zanimala su izleti po okolnim mjestima.
Prednost Kumbora je možda upravo u tome što se nalazi u sredini Hercegnovske rivijere pa ponekad jednostavno ne znate na koju stranu prije da krenete, da li put Novoga i Igala ili put Bijele, i eventualno Kotora.
Dan jednostavno ne može a da ne bude maksimalno ispunjen. Koliko god dana da provedemo u ovom dijelu bokokotorskog zaliva malo bi nam bilo, i jeste malo za sve to što se ima vidjeti. Ono sto nikoga neće ostaviti ravnodušnim, i što će svakome ostati u sjećanju, svakako su izleti ka mnogobrojnim zanimljivim destinacijama u okolini Kumbora.
To su popularne plaže na poluostrvu Lustica: Žanjice, Mirište, Dobreč,zatim malo ribarsko mjesto Rose, izuzetno zanimljiva tvrđava Arza sa koje se pruža fenomenalan pogled, a posebnu atrakciju predstavljaju Plava špilja (pećina sa neopisivo lijepom, plavom bojom vode), kao i ostrvo Mamula i utvrđenje na njemu koje je nekada služilo kao zatvor. Ma, sama vožnja do nekog od tih mjesta je divan osjećaj, znate one poznate morske scene kada vam vjetar mrsi kosu, a valovi udaraju o brod…
Ah, da, ljeto, more, sunce, plaže, noćni provodi…toga nikad dosta. Svidjeo nam se Kumbor, svidjeli su nam se ljubazni mještani, svidjele su nam se i plaže jer nismo morali da se “bijemo” za mjesto na suncu, puni utisaka smo se vratili kući i jedno vrijeme smo sve oko nas “davili” pričom o ljetovanju i ubjeđivali kako moraju poći u neko od mjesta na Hercegnovskoj rivijeri.
Zato je i trač da su čuvene teniserke, sestre Vilijams, zainteresovane da na mjestu kasarne u Kumboru grade savremeni sportski kompleks nas zainteresovala možda u istoj mjeri koliko i same mještane.
Nesporno je da bi izgradnja jednog takvog kompleksa bila značajna ne samo za Kumbor već i za Crnu Goru, i turizam uopšte, ali, sa druge strane, izgubio bi status mjesta na kome čovjek može zaista lijepo da se odmori.
Bilo kako bilo, nadamo se da će za nas tamo i ubuduće biti mjesta.
