Kostanjica je mali primorski grad u Boki Kotorskoj (Crna Gora), udaljen oko 15 kilometara od Herceg Novog, odnosno oko 30 od Kotora. Prema Risanu i Kotoru (vidi Risan, Perast, Kotor) ima samo jednog neposrednog susjeda - Morinj (vidi to). Nema drugog susjeda, jer između Kostanjice i najbližeg Kamenara, nalazi se Prolaz Veriđu, gdje se linija Zaljeva skreće za oko 90 stepeni, i nije naseljena. Kostanjica je dobila svoje ime od kastanje, odnosno od slatke kastanje (Castanea sativa), jer se šume ovog voćnog plemenitog stabla prostiru iznad naselja - od obale do brda Jeremija (na čijem vrhu je mala pravoslavna crkva sv. Jeremije), i do podnožja dominantne planine Sniježnica iznad Morinj. Naravno, kastanja nije jedina kultura, tu su i masline, ali drugačija botanička zanimljivost vezana je za kastanju iz Kostanjice: zbog specifičnog sastava tla, kastanja ovdje raste na najmanjoj nadmorskoj visini u Evropi! Istina, u vezi s ovom tvrdnjom, stanovnici Stoliva mogu protestovati (s pravom!) jer se kastanino stablo nalazi i tamo pored obale. Da nisu odvojeni samo sa 330 metara Veriđskog prolaza, Kostanjica i Stoliv bi bili susjedi - posebno jer se nalaze na istoj razini, kao da je prema linjalu. Pomirujuća razlika je ova: Stoliv je poznat po kameli(j)i (Camelia japonica), koja tamo posebno cvijeta jer je tlo iz kastanjske šume pogodno za njen sastav, ali mjesto se zove Stoliv (vidi to) i poznatije je po maslinamu i kameli(j)ama nego Kostanjica, mada je potonja i poznata po maslinamu i po gajenju kameli(j)a na isti način! Zvuči komplicirano (u borbi za turističku marku), ali je jednostavno: Stoliv ima kameli(j)e, Kostanjica ima kastanje. Spor je gotov! Kada neko želi da ismijava nekoga u Zaljevo, pokazuje mu roži: ispruženi kažiprst i mali prst. Ovako stanovnici Stoliva pokazuju svojim susjedi(j)ima preko vode iz Kostanjice. "Imamo Festival kameli(j)e, a vi? Šta imate!?" Kostanjica nema festivala u čast kastanje. U redu, dobit će ga u godinama koje dolaze, negdje u novembru, kada kastanje sazrijevaju, želimo da vjerujemo. Do tada, informacija ostaje da u novembru, neke Kostanjske porodice prave starovekovnu kotunjadu, kastanjski kolač. Biće ponuđena i od onih restorana sa Bokeška kužina markom. Šta niko nikad nije naglasio, i šta čini informaciju sa www.montenegro.com ekskluzvnom, je da je Kostanjica apsolutno najmirisljivije mjesto u cijeloj Crnoj Gori! Kako? Zar nije neka rijedaka, manje poznata mirisna biljka koja raste u Kostanjici? Jer ako bi trebala uspjeti, bi li Kostanjica isparavala mirise neprekidno, a ne povremeno? Odgovor se nalazi samo nekoliko metara od glavnog puta, u sredini Kostanjice, i predstavljen je u jedinom obalnom destileriji mediteranskih aromatskih biljaka! Čak i kada prođeš pored destilerije u vansezonskim mjesecima, kada su prozori u autu zatvoreni, ventilacijski sistem i dalje propušta nešto od esencije tekućeg lovora, besmrtnice i neveni. Stvarno je vrijedno provesti ljeto u mjestu gdje jedna od današnjih skupih usluga - aromaterapija - nije dodatno naplaćena!

Kostanjica je dodatno ukrašena brojnim malim pješčanim plažama. Gdje obala ne dozvoljava plaže, izgrađeni su kameni pontoni, neki sa svjetionicima, neki bez, neki privatnog vlasništva, neki ne. Ponekad stanovnici grade mandralje, ciglane strukture za čamce, u tlu kojih (opet s čuđenjem!) poznato je da napreduju neke školjke (veoma rijedka Zaljeva srčana školjka, Cardium edule) koja čak ne bi ni postojala da nije bilo tih kamennih uvala unutar zaljeva - mandrali za čamce. U Kostanjici i dalje postoje kaskade između mora i obalnog puta gdje kamperci mogu da se odmore. Gosti koji žele usamljenost trebali bi sigurno da biraju nenaseljenu traku prema Veriđu. Ta mjesta usamljenosti nisu lako dostići; veoma strmi putevi često vode od glavnog puta do tek manjeg dijela obale. Jedina smetnja u tim mjestima može doći samo sa morske strane, što ne smeta većini ljubavnika. Ljeto je. To je moguće. Nije neuobičajeno da kada ljubavnici žele da naprave pauzu da vide što se još nalazi oko njih osim sebe, ako koriste maske, često primjete ribarske mreže, žičane ribarske zamke postavljene u moru. Baćene su sa obalnog puta noću od nekih lokalaca. Etika zahtijeva da turisti samo gledaju vrste riba uhvaćene sa vrha (kao tokom neke vrste besplatne izložbe), nikad ne otvaraju vrh! Sa maskom iznad vode, svi mogu uživati u pogledu od Kostanjice na Risno preko vode, na Perast, i na izuzetno privlačna dva ostrva Pera - vještačko Gospa od Škrpjela i prirodno ostrvo Sveti Đorđe. Sezonski idil Kostanjice je bio ribarstvo. I pomorstvo. Razgovarajte o ovim temama sa gostoprimljivim domacima. Kao što je prst uronjen u more povezan sa cijelim svijetom, tako je i priča sa plavom i bijelom titulom. Pitajte o mornarima, poznatima Milinovićima. Povežite se dok ste u Kostanjici!