Sama misao da mi obalni stanovnici idemo na sjever u decembru na ledu i snijegu nije zvučala nimalo privlačno. Međutim, obećanje dato veoma dragom prijatelju nije moglo biti prekršeno, i bilo je vrijeme da vas upoznamo sa našim najvećim gradom na sjeveru Crne Gore, Bijelo Polje. I tako, nakon loše vremenske prognoze u Boki, koja je bila gotovo utopljena u kiši, krenuli smo! Na našu veliku iznenađenju, od trenutka kada smo napustili Bioče i krenuli na sjever, kiša je prestala i skoro na svakom sljedećem zavoju bili smo okupani Tolkienovim scenama. Tokom puta, stali smo da promatramo prizore, koji, bez ikakve pretjerivanja, izgledaju kao iz „Gospodara prstenova". Vođeni klanjevima i kanjonima, stigli smo u Bijelo Polje. Toplina susreta sa prijateljima, i ljepota krajine, učinile su nas da se odmah osjetimo kao kod kuće. U društvu našeg domaćina Ize Gušmirovića i njegove porodice, počeli smo da se šetamo po Bijeloj Polji.

Prvo smo otišli na obilazak Crkve Svetog Petra, koja nas je stvarno iznenadila svojom arhitekturom, potpuno neočekivanom za ovaj dio Europe.

Zatim smo otišli do znamenite Džamije Gušmirske „ova Džamija je prebačena iz Jabučine 1741. godine, sve od ruke do ruke tokom dana i noći, od strane opštine Bijele Polje" glasi natpis koji se nalazi na ulazu. Zatim smo posjetili jednu od rijetko očuvanih kuća iz 18. vijeka, tipičnu gradnju za Bijelo Polje. Inače, veoma zanimljiva priča vezana je za tu staru kuću. U njoj, Bjelopoljci su sakrili Hadži Loja, velikog junaka i vođu ustanka protiv osmanske vladavine u Bosni. Tamo smo vidjeli znamenite ormare sa hamama (kupaonama), koje danas predstavljaju veoma dragocjenu umjetničku riznicu od nacionalnog značaja. Poslije toga, otišli smo na šetnju po centru grada. Prvo, posjetili smo hotel Bijela Rada, koji naš domaćin, kao vrijedan preduzetnik i čovjek obrazovan na Zapadu, pokušava transformirati u moderan hotel. Prošli smo kroz trg sve do mosta preko rijeke Lim, i zatim smo posjetili spomenike tri znamenita pisca iz Bijele Polje na vidikovcu iznad mosta. Tamo, Ćamil Sijarić, Risto Ratković i Miodrag Bulatović čuvaju svoj grad zauvijek. Oprostili smo se od svih i krenuli nazad kroz prirodu „otetu" iz Tolkienovih djela. Posebna hvala našem dragom prijatelju Izu, dugogodišnjem prijatelju naše stranice. Često sjever Crne Gore, ili tradicionalno Brda, nisu pokrivena na web stranicama u istoj mjeri kao južna Crna Gora. Sa pomoći naših prijatelja i saradnika, Montenegro.com se nadaje da će ova praksa postati stvar prošlosti. Ako imate želju da pomognete našoj sekciji ili ako već imate slike i tekstove o Brdima Crne Gore, molimo vas da ih dijelite sa nama, i dakle sa svijetom. Za naše posjetioce, veliki pozdrav iz Bijele Polje. Hvala vam, Montenegro.com