To je bilo u Zelenici 1902. godine - početak crnogorskog turizma. Prvi hotel "Na zelenoj plaži" je izgrađen ovdje, odmah kod mora. Do 1968. godine, Zelenika je bila posljednja stanica na Austro-Tračanskoj željezničkoj liniji od Sarajeva. Na 4 i pol kilometra od Herceg Novog prema Kotoru, postoji tunel koji fizički dijeli naselja Meljine i Zelenika. Naziv mjesta dolazi od zelene biljke (Phulera latifolia), grmolasta biljka čiji su korijeni, do nedavno, dosegivali sve do morske obale, dajući joj njezinu boju. Nažalost, Zelenika nema niti jednog autohtonog suvenira, ali ima prije svega zelenu turističku priču... Na 4 i pol kilometra od Herceg Novog prema Kotoru, postoji tunel koji fizički dijeli naselja Meljine i Zelenika. Naziv mjesta dolazi od zelene biljke (Phulera latifolia), grmolasta biljka čiji su korijeni, do nedavno, dosegivali sve do morske obale, dajući joj njezinu boju.

Nažalost, Zelenika nema niti jednog autohtonog suvenira, ali ima prije svega zelenu turističku priču... Hercegovački turizam zapravo počinje tom pričom. Čudno, ne u Herceg Novom, već u Zelenici! Tamo, na zelenoj obali, postoji i dan-danas (u lošem stanju) zgrada hotela "Penzion na zelenoj plaži", prvi hotel na cijeloj obali! 1896. godine, osnivač crnogorskog turizma, Antal Mađar, stigao je iz Budimpešte. 1902. godine, prvi hotel na obali otvoren je u Zelenici, odmah kod mora, sa kapacitetom od 50 kreveta i 5 apartmana raspoređenih u 3 aneksa. Sa stanovišta turizma, ovo je bila prva kapitalna ulaganja u području cijele Južne Jadrane. Jer, kada je hotel otvoren na ostrvu Hvaru 1905. godine, Penzion Zelenika je već bio uspostavljen kao "zimska rezidencija i mjesto za morske kupke"!

1901. godine, željeznica je stigla u luku Zelenika, posljednja stanica na uskoj liniji od Sarajeva. Stare crno-bijele fotografije pokazuju ljude na obali, u nošnjama prema modi vremena, svega nekoliko metara uz željezničku liniju! Antal Mađar obraća pažnju ne samo na gostionicu "Na zelenoj plaži", već i na njezine okoline; temeljene na švajcarskim, italijanskim i njemačkim parkovima, on kreira egzotičan park sa importovanim biljkama, gdje je prvi posadio Foeniks hanarijsku palmu. Hotelski posao nastavlja Antalolov poliglota sin, Adorjan, koji je imao predstavnike u Pragu i Budimpešti. Osoblje obrazovano u Marseju, Parizu i Njujorku govorilo je pet i šest svjetskih jezika. Mađar je također organizovao prve turističke putnje, putnje brodom oko Bokokotorskog zaliva, i planinske putnje do visina Orjene i Subare.

Tokom ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, hotel je rekviriran i promijenio vlasnike. Svaki sljedeći vlasnik nakon prethodnog je manje brinuo o hotelu i originalnoj marki: "Na zelenoj plaži". Prvi hotel je posjetio: crnogorski kralj Nikola I Petrović, srpski kralj Petar I Karađorđević, bugarski kralj Ferdinand I Coburg, albanski kralj Ahmed Zogu, i mnogi drugi poznati gosti.

Danas, turističke i ugostiteljske kapacitete Zelenika su povećane, prema tekstima u luksuzno opremljenim monografijama tiskanim u Zagrebu. Zelenika postiže povećanje od 12% u turističkim prihodima, prema izvještajima tiskanim u Podgorici. Ali se može reći da Zelenika ima poteškoće u vraćanju reputacije koju je imala kada je bila u privatnim rukama porodice Mađar kao hotel "Na zelenoj plaži". Danas, Zelenika je tranzitni i primorski grad sa ostacima starog mosta preko kojega je do 1968. godine prelazio popularan voz Ciro sa uske pruge, odnosno do momenta kada je ova popularna linija u potpunosti ukinuta.

Ima zelenih površina i pašnjaka vrijednih pohvale. Naseljenje Kuti je spomenuto prvi put 1450. godine, tokom vladavine Hercega Stjepana Vukšica Kosače. Kuti ima javnu školu na srpskom jeziku od 1878. godine. Ima toliko pravoslavnih crkava da je teško pronaći ih na tako malom području.

Crkva Sv. Andrije iz 15. vijeka (dovršena krajem 18. vijeka, sa zvonom iz 1777.), ima ikonostas iz 18. vijeka, rad Hristifora Rafailovića. U crkvi se čuva antimenson koji je osobno posvetio biskup Vasilije Petrović 1764. godine u manastiru Stanjevići. Za crkvu Sv. Jovana tradicija kaže da je izgrađena od strane Hercega Stefana i srušena od strane Turaka u 17. vijeku. Kada je u pitanju Crkva Gospe, razvija se na razne načine, od tradicije da je najstarija u ovom području, iz 11. vijeka, do one prema kojoj su 300 Hercegovaca i Crnogoraca, koji su poginuli 1687. godine tokom oslobađanja Novog od Turaka, pokopani oko crkve.

Na dva stupa oko crkve Sv. Đorđa iz 16. vijeka, predstavljena su nebeska tijela! Od ruševne crkve Sv. Ilije sve što ostaje je srednjovjekovni groblje. Crkva Sv. Spasa je također srušena. Ikonostas vizantijskog stila ukrašava crkvu Sv. Trojice, izgrađenu 1756. godine. U selu Presjeka u Zelenici, postoji najstarija od svih - crkva Sv. Tome iz 11. vijeka. Nažalost, i ona je u zapuštenom stanju. Prema kraju priče o Zelenici, koja je doista okičena sa mnogo plaža, osim one spomenute, zatim glavne gradske plaže, i pješčane plaže Zmijice (prema granici sa Kumborom), evo još detalja iz istorije Zelenice: U mjesecu julu, davne 1901. godine, prvi voz u Boki je izbacio oštar vrisak.

Bila je serije BHStB IIIa5, i vukla je svečanu kompoziciju od, za to vrijeme, najudobnijih salon vagona i putničkih vagona, u kojima su bili visoko pozicionirani zvaničnici Austro-Ugarske željeznice. Bilo je to veličanstven događaj za Zelenika i svu Boku. Taj vrisak je simbolizovao fenomen saobraćaja, turizma i napretka. Do 1901. godine, bilo je moguće putovati od Zaliva brodom po moru, i po kopnu - pješke ili kolima. Od 1901. godine, Beograd, Zagreb i Beč su bili bliži. Ruta Sarajevo-Zelenika je bila duga 156 km. Dužina željeznice na teritoriji Boke je bila 11 km, sa stanicama: Sutorina, Igalo, Herceg Novi, Zelenika. Raznovrsna dobra su transportovana, uglavnom ugalj, drvo, ulje, stoka i vojni transporti.