Kao i svugdje, i na ovom prostoru postoje destinacije koje su naprosto
jedinstvene. Cetinje je jedna od takvih destinacija.
Grad
izgrđen ma malom ravnom platou, nedaleko od Kotorskog zaliva s jedne, i
sasvim u moru krša s druge strane. Na nekih 1,5 km nadmorske visine,
iznad Cetinja nalazi se vrh planine Lovćen s mauzolejom vladara Crne
Gore Petra II Petrovića Njegoša.
Malo je ličnosti u svjetskoj istoriji kao što je Petar II Petrović
Njegoš. Bio je pjesnik, filozof, diplomata, vizionar, državnik i
crkveni vladar Crne Gore.
Njegoš je postavio temelje crnogorskog svekolikog umjetničkog
stvaralaštva. Svojim umetničkim darom za prefinjenu poeziju privukao je
mnoge evropske i svjetske umetnike u Crnu Goru. I mnogima od njih je
upravo Njegoševa poezija prikazala dušu ovog gorskog naroda u stalnoj
borbi za pedalj svoje zemlje. Za razliku od primorja, ovdje posjetilac
mora da uloži stanoviti napor da bi osjetio surovost i vidio ljepotu
stare Crne Gore. Popeti se na vrh planine Lovćen znači počastiti sebe
nakon uloženog fizičkog napora. Pogled s visina na nepregledno
prostranstvo mora i planina budi u svakom čovjeku želju da vječno uživa
u ovoj ljepoti. Njegoš zaslužno počiva na najljepšem vrhu Crne Gore.
Sa vrha ove planine vidi se grad Cetinje, Bokokotorski zaliv,
nacionalni park Skadarsko jezero i dolina Zete. Postoji
legenda da se sa vrha ove planine za vedra dana vidi i obala Italije.
Eto povoda da se popnete na Lovćen i provjerite istinitost legende.
Kad smo već pomenuli staru Crnu Goru valja objasniti šta je ona
predstavljala u istoriji. Stara Crna Gora (Cetinje sa okolinom), dugo
je bila jedina slobodna teritorija u Otomanskoj imperiji. Dok su ostala
plemena grcala pod turskim jarmom na Njegušima i Cetinju kovali su se
ratni planovi kako osloboditi pravoslavni crnogorski narod.
Viševjekovna ratovanja, prvo za slobodu, potom za teritoriju, učinilo
je da se zapostavi privreda. Najosnovnijih stvari za život je bilo, ali
ne i zamašnije proizvodnje.
Reljef Crne Gore (izložen u muzeju na Cetinju), mnoge ostavlja bez
riječi, jer sem Zetske ravnice i malog Grbaljskog polja, Crna Gora nema
više ni pedalj plodne ravnice. Ali zato prirodne ljepote kanjona,
planinskih vrhova, jezera, šuma i obale - danas čine okosnicu
crnogorske glavne privredne grane, turizma.
Postoji dosta šala na račun veličine Crne Gore. Po jednoj, cijela se
zemlja može obići za nedjelju dana, a po drugoj, kada bi se brda
ispeglala, tada bi to bila najveća zemlja na svijetu!
Kvadraturu ostavimo li po strani, ovdje Bog nije štedio u prirodnim
darovima! Cijeli se život može provesti, a opet ne vidjeti baš sve od
ljepota ove male zemlje.
Pošto ipak morate početi od jedne ljepote na putu otkrivanja Crne Gore,
splavarenje kanjonom rijeke Tare je na vrhu liste. Ušuškana planinama
Durmitor, Sinjajevina, Bjelasica, Ljubišnja... teče najduža rijeka u
Crnoj Gori. Zbog nepristupačnog terena rijeka je izbjegla čovjekov
uticaj na tok i kvalitet vode. Zato je Tara i dobila epitet Suza Evrope
jer bez bojazni od bolesti ili zaraze cijelim je tokom ona - pitka! Kanjon Tare je najdublji u Evropi!
Planinski turizam
Planina Drurmitor i grad Žabljak(glavni grad ove regije) su centar Crnogorskog planinskog i zimskog
turizma. Tu su ski pasovi, staze za spust i ekstremne zimske sportove.
A preko ljeta ova idilična planina je spas od vručine! Rekreativne
šetnje, planinarenje, splavarenje, pecanje – su samo dio aktivnosti
koje nudi Nacionalni park Durmitor. Pored reke Tare i same planine
Durmitor ova regija je oplemenjena i sa 18 jezera. Najpoznatije je
svakako Crno jezero.
Najstariji Nacionalni park u Crnoj Gori je Biogradska gora, blizu Kolašina.
Nije pretjerano reći da je ova regija jedinstvena botanička
bašta Evrope sa 26 endemskih biljnih vrsta, 150 vrsta ptica, 10 vrsta
životinja, 86 vrsta drveća i čak 3 vrste pastrmki. Pored ovoga, na
nadmorskoj visini od 1094 m nalazi se Biogradsko jezero, na najvišoj koti u Evropi.
Skadarsko jezero najveće je jezero na Balkanu i jedna je od
najatraktivnijih lokacija u cijeloj turističkoj ponudi. Nekad je cijelo bilo u sastavu Crne Gore (danas Albanija raspolaže
trećinom). Skadarsko jezero je najpoznatiji rezervat za ptice u Evropi.
Ovdje je staništa izuzetno rijetkih vrsta ptica, između ostalog i
pelikana - Pelecanus crispus.
Crnogorska istorija prožeta je legendama i mitovima, i herojskim
podvizima stvarnih junaka. Ko hoće da shvati način razmišljanja i
života prosječnog Crnogorca mora uzeti zdravo za gotovo činjenicu da je
ovaj narod uzeo na sebe odgovornost očuvanja slovenstva i pravoslavlja
i to ne samo na Balkanu. Najočigledniji primer požrtvovanosti i
odanosti Crnogoraca prema Rusiji pokazao se za vrijeme Japansko –
Ruskog rata, kada su se na hiljade dobrovoljaca iz Crne Gore borili na
strani Rusije. Tada je država Crna Gora objavila rat Japanu, a primirje
je sklopljeno poslije proglašenja Crnogorske nezavisnosti.
Neraskidiva veza Crne Gore i Rusije može se objasniti i čuvenom
rečenicom pop pjevača Ramba Amadeusa: Nas i Rusa 300 miliona! Šalu na
stranu, Crnogorci u Rusiji još od Petra Velikog imaju privilegovan
status. Bili su komandanti u ruskoj pješadiji, gradonačelnici, vlasnici
fabrika i rudnika. Ovaj savez jedne moćne i jedne male države je u XX
vijeku krunisan i rodbinskom vezom. Naime, dvije ćerke crnogorskog
kralja Nikole I stupile su u brak sa prinčevima iz čuvene ruske
dinastije Romanov. Kralj Nikola za zasluge Crnogorskog naroda dobija
cerenomijalnu ali važnu titulu maršala kopnenih jedinica Ruske armije,
1910. godine. Nedugo po Oktobarskoj revoluciji i svirepog ubistva
carske porodice Romanov, kralj Nikola se odriče krune i Crna Gora ulazi
u sastav Kraljevine Jugoslavije s dinastijom Karađorđević na čelu.
U periodu kada je Crna Gora i sama bila kraljevina, poslije Berlinskog
kongresa (1878) Cetinje je bio glavni grad. Vile izgrađene tada za
potrebe predstavništva diplomatskog kora za zemlje sa kojima je Crna
Gora imala diplomatske odnose danas služe studentima Fakulteta
umjetnosti. Rektorat Fakulteta likovnih umjetnosti smješten je u bivšoj
rezidenciji ambasadora carske Rusije, u samom centru Cetinja, kod
kraljevog Dvora. Danas je Cetinje grad muzej, a Podgorica glavni grad obnovljene samostalne države.
I u folkloru, crnogorsko je kolo slično ruskom „plesu u krug“. Naročito
je slikovito takozvano kolo Oro, kada se mladići penju jedni drugima na
ramena, gradeći tako svojim tijelima planinu! Ovaj ples na najbolji
način prikazuje junački duh ovog naroda. Čojstvo i junaštvo je stožer
narodnih običaja u Crnoj Gori, čemu svjedoče na desetine epskih
pjesama. U potrazi za autentičnim elementima crnogorskog folklora
sjetili smo se instrumenta gusle.To je drveni gudački instrument sa
samo jednom žicom napravljenom od konjske dlake. Provlačenjem gudala po
žici stvara se jedinstven zvuk uz koji se više recituje nego pjeva.
Iako se diple ne sviraju samo u Crnoj Gori (ima ih u Lici, Hercegovini,
istočnoj Srbiji), Diplarski festival u Njegušima je prava turistička
atrakcija.
Kad je riječ o tradicionalnoj kuhinji, planinska Crna Gora nema
raznolikost ukusa kakve ima Boka Kotorska. Ipak, ljubitelji mesa će
naročito uživati. Specijaliteti od kozletine, jagnjetine i ovčetine, sa
kuvanim zeljem i palentom, uz domaću lozu i vino, predstavlja
gastronomski gušt. Ako se zadesite u Crnoj Gori u vrijeme posta, ili
još bolje za Nikoljdan (19. decembar), onda valja poći u Boku na
rižote, brodete, pašte fruti di mare, ribu, rakove i školjke. Srdačnu
dobrodošlicu uz domaće priganice, med ili suve smokve, ukazaće vam
svaka kuća u Crnoj Gori, nebitno da li je na moru ili je u planini.
Ovo je naš odgovor na pitanje: Šta je Crna Gora!
Napisao: Igor Kossich