Bijela je primorski gradić smješten duž zapadne obale Bokokotorskog zaliva, 12 km od Herceg Novog i 33 km od Kotora, Crna Gora. U prošlosti, Bijela je bilo selo ribara, proizvođača vina, proizvođača maslina i mornara, i najpoznatija je po svojoj tradiciji brodogradnje. Prva i jedina brodogradilišta na Južnom Jadranu do danas je osnovana od strane Đure Todorović iz Bijelja 1927. godine. Kapetan Petar Želalić (1717-1811), malteški vitez, poznat po tome što je kao zarobljenac zarobio najveći ratni brod na Sredozemlju tog vremena, turski "Veliki Sultania", i pobjegao na Maltu s njim, dolazio je iz Bijelja.

Iako je mnogo kapetanskih palača uništeno u zemljotresu 1979. godine, još uvijek se duž obale mogu vidjeti neka od njih i očuvanih mediteranskih parkova, od kojih je najpoznatiji Đurkovićev park. U tom parku, osim egzotične japanske kaki, rijetka feyoa (Feyoa selowiana) stabla, porijeklom iz Južne Amerike, napreduju. Pristup parku je besplatan, što znači da možete uživati u ukusu rijetke feijoe bez ograničenja, ako se slučajno nađete ovdje sredinom oktobra kada sazri.

Bijeline plaže su male, pješčane, i ima ih mnogo. Nekoliko centimetara ispod pijeska, i danas možete pronaći ukusne vongole i wagana školjke. Pješčane plaže su na mjestima prekidane kratkim betonskim, ponekad starim kamenim molima - mjestima za odmor brodova. Svatko tko želi mirno promatrati što igrljiva djeca rade u plitkim dijelovima iz kafića u sjenci borovih stabala, može to činiti. U ljetnom periodu, nekoliko stotina metara od promatrača, dominantan brod, turističke kruzer s 13 ili više paluba, proći će prema Kotoru (Crna Gora). Mora biti bijel, jednostavno veličanstven! Vratit će se sljedećeg dana. Tko nije uspio fotografirati s kruzerom u pozadini, uspjet će kada se ta Plutajuća Planina kreće prema Herceg Novom (Crna Gora) i dalje, prema izlazu iz Zaliva.

Od Bijelja, možete šetati do zanimljivih točaka uzbrdo. Do slikovitih ruralnih mjestašca: Vale, Balabušić, Zlokovića, Zadvorina, Kalimož. Nije u pitanju planinarenje, već šetnja, ali ipak vrste koja nije za mlađu djecu. Zaista, crkva Rize sv. Bogorodice i dalje se može dosegnuti autom. Impozantna crkva smještena u idilničnoj tišini mjestašca Vala sagrađena je 1824. godine, na mjestu stare crkve, od koje je stara polukružna apside s freskama iz 12. stoljeća do danas očuvana. U crkvi, pod iznimnom zaštitom, nalazi se zbirka najstarijih tiskanih tekstova u Crnoj Gori (iz prve balkanske tiskare, vladajuće porodice Crnojević, Cetinje, 1494). U Bijelji se pažljivo čuva jedna od samo 4 tiskane kopije 'Octoi', zajedno sa starom liturgijskom knjigom i vrijednom prazničnom menuetom. Crkva je okružena šumom. Ako se dublje upustite u nju, tada možete doći pod kestenjevo drveće. Crkva sv. Vračeva je sagrađena kod kapije crkve Rize sv. Bogorodice. Crkva sv. Gospodje iz 14. stoljeća, sagrađena je na obližnjem brdu Velje. Crkva sv. Petra, iz 18. stoljeća, na brdu Klin, vidljiva sa gotovo cijelog Bijelja, uništena je u zemljotresu 1979. godine. Ponovo je sagrađena. S te pozicije, privilegirani pogled se prostire preko cijelog mjesta, sve do najdaljih obala Tivatske rivijere.

Do dolaska Turaka 1483. godine, Bijela je bila u posjedu Nemanjića, bosanskog kralja Firma, vladara Nikole Altomanića, Sandalja Hranića, Hercega Stefana. Od vremena Republike Venecije (1420), koristi se prevedeni naziv - Bianca. Legende kažu da je ovdje jednom postojao utvrđeni grad. Arheologija tvrdi da je moralo biti manastira na bijeljanskom mjestu Raka, u periodu ujedinjenog kršćanstva, u 9. ili 10. stoljeću. U odredbama Kotorskog statuta iz 1334. godine, spominje se naziv Sveti Petar (Sancti Petri). To je bilo vrijeme kada je Bijela bila pod upravom vladajućeg doma Nemanjića. U 1351. i 1355. godini, mjesto je spominjano pod imenom Sveti Petar (Sancti Petri) u Povelji srpskog cara Dušana. Vlada je mišljenja da je Bijela dobila naziv od Benediktinskog manastira sv. Petra u eri prije crkvenog razdora. Manastir je uništen od strane Mongola tokom invazije 1242. godine. Nakon bitke na Kosovu 1389. godine, u Bijelji je živjelo samo sedam porodica. U 1696. godini, Bijela je imala 20 porodica i 104 stanovnika. U 1704. godini – 22 porodice, itd. Osnovana 1813. godine, jedna od prvih škola srpskog jezika u Crnoj Gori posluje u Bijelji. Škola i učitelji nisu finansirani od strane vlasti, već od strane mornara, vlasnika brodova, ali i običnih ljudi, proizvođača maslina i proizvođača vina. Nekada je bila fabrika za obradu riba u Bijelji. Zanimljivo: riba nije bila marinirana i zatim čuvana kao danas, već prvo pržena! Ukus, kažu, je bio veličanstven. Na mjestu bivše riblje fabrike, nalazi se hotel "Delfin". Prije Drugog svjetskog rata, Bijela je imala: 4 klavira, 2 harmonike, 6 kamera, 6 gramofona, 6 radija, 5 telefona, 160 muških i 60 ženskih šešira, 16 ribičkih čamaca, 80 bicikala, 6 motocikala, 2 automobila... Iza teških jesenjih kiša, potok Pijavica teče kroz sredinu Bijelja. Asfaltna cesta koja prati tok Pijavice uzvodno vodi do crkve. Hod od pet minuta dalje, na kraju kozije staze, nalazi se izvor Pijavice. Hladna pitka voda izbija iz stijene, čak i u avgustu. Šaka vode Pijavice bit će nagrada za svakog ljetnog gosta koji se odlučio posjetiti Bijelu gore-dolje, od slanog mora do slatkog izvora!