Bijelo Polje se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, blizu granice sa Srbijom. Nemoguće je propustiti ga ako putujete autoputom od Podgorice prema Beogradu (ili obrnuto, prema moru). Slikovita dolina pored rijeke Lim dobila je svoje ime od polja cvjetajućih bijelih cvijeća! Poznata lokalna mineralna voda "Rada" također duguje svoje ime istoj motivi. Područje oko Bijelog Polja je već bilo nastanjeno u Kamenitom i Brončanom dobu, posebno tokom Srednjeg vijeka. Razvijalo se kao lokalni trgovinski centar oko Nikolca, važnog kulturnog i vjerskog centra, iako je grad prvi put spomenut kao Nikolpazar 1497.

Međutim, mnogo ranije (1195-1199), ovdje se gradi crkva Sv. Petra i Pavla od kneza Miroslava, brata Stefana Nemanje, osnivača vladajuće dinastije Nemanjić. Knez Miroslav je vladao Humom (danas: Hercegovina), čija se teritorija protezala do Dubrovnika. Sjedište crkve je premješteno u 13. stoljeću od Huma do crkve Sv. Petra i Pavla. Do tada je bila malena, skromna pravoslavna crkva u preromantičkom stilu, s neobičnim izgledom - izgrađena rukama obalnih majstora. Zatim je dobila dva zvonika, od kojih svaki ima 25 m visine. (Nakon dolaska Turaka, jedan će biti srušen a drugi će se pretvoriti u minaret. Džamija je postojala do 1922., kada je crkva vraćena Srpskoj pravoslavnoj zajednici.) Međutim, i dalje postoji ćiriličan natpis na portalu crkve s posvetom kneza Miroslava. Unutar hrama, između ostalih fragmenata fresaka, sačuvana je freska kneza Miroslava u dostojanstvenoj poziciji dobrotvora: s malim naslikani dar u ruci. Freske su naslikale odličnih freskanta na početku 14. stoljeća.

Za kulturno naslijeđe Bijelog Polja, a ne samo ovoga grada, od izuzetne je važnosti što je u crkvi Sv. Petra i Pavla u 12. stoljeću, na zapovijest kneza Miroslava, on napisao poznati Miroslavov Evanđelje rukom. To je potpuno sačuvana rukopisna knjiga srpske redakcije staroslavenskog jezika (knjiga joj nedostaje samo jedan list, danas u Rusiji), s oko 300 likovnih inicijalnih minijatura, precizno ukrašene bojama. Miroslavovo Evanđelje je toliko važno da se nadzira od strane profesionalnog čuvara tokom rijetkih izložbi. Stoljećima je čuvano u jedinom srpskom manastiru na Athosu (Svijeta Gora, Grčka). Danas se čuva kao nacionalno blago u Narodnom muzeju u Beogradu. Kroz vrijeme su napravljene skupocjena, potpuno identične (!) kopije, jedna od kojih je u vlaštvini riznice Savine manastira u Herceg Novom... Da nije bilo poniznog potpisa, s kojim je prepisivač, grješni Grigorije Dijak, molio da bude spomenut pred Bogom, mi čak ne bismo ni znali ime autora ovog izvanrednog umetničkog djela.

Crkva Sv. Petra i Pavla se nalazi odmah pored glavnog puta koji vodi mnoge domaće turiste od Beograda preko Podgorice prema moru. Crkva Sv. Nikole, dio Bjelopolskog kompleksa manastira Nikolca, dovršena je 1560. To je najveća pravoslavna crkva izgrađena tokom turske vlasti. Ima oblik bazilika s tri odvojena dijela i osmotemeničnom kupolom. Unutrašnjost crkve je oslikana freskama u 16. stoljeću. Scene iz života Sv. Jovana Krstitelja, Hrista Spasitelja i Sv. Nikole. Najupadljivije očima modernog posmatrača su one freske desno od ulaza, sa scenama patnji u paklu. Rezani ikonostas majstora Radule je veličanstvenije umetničko djelo, s ikonama iz života Sv. Nikole. Do njegove oslobođenja od Turaka (1912), Bijelo Polje je imalo grad izgrađen u orijentalnom stilu, s kaldrmom i gostionicama - mjestima za odmor karavana. Slika bivšeg turskog pokrajinskog grada se drastično promijenila nakon Drugoga svjetskog rata. S uspostavljanjem socijalističke Jugoslavije, i dolaskom industrije u ovaj regije, prije svega strojevne, šumske i vunene, probudila se nada za bolju budućnost. Pedeset godina kasnije, Bijelo Polje se i dalje trudi da hrani svoje stanovnike s naglaskom na industriju, turizam i poljoprivredu. Nedavno je grad dobio univerzitet, što je prikladno za centar Donjeg Polimlja. Od mnogih kulturnih događaja, trebalo bi spomenuti poznatije: Ratkovićeve večeri poezije i Festival dramatskih amatera Crne Gore. U Bijelom Polju postoji Dom Rista Ratkovića, pjesnika, i Muzej zavičaja s izložbom u staroj zgradi Gimnazije (od 1905).