Perast, Njeguši, Lovćen, Muzolej

Poslije napornog radnog dana krenusmo na jedan lokalni djir, ali bas kad smo se najmanje nadali situacija je iznenadno "skliznula" i vasi reporteri su se, privuceni neodoljivim prizorima Boke,


Published: Monday 01st of January 2001 Updated: Thursday 01st of July 2021

Poslije napornog radnog dana krenusmo na jedan lokalni djir, ali bas kad smo se najmanje nadali situacija je iznenadno "skliznula" i vasi reporteri su se, privuceni neodoljivim prizorima Boke,






najednom nasli u Perastu!Pogledajte Perast kakovga do sad nijeste gledali na Internetu!
Ka smo vec bili na po puta odlucismo da produzimo do Kotora onako kuriostine radi.



Usput Ljuta ocigledno jako razljucena nedavnim kisama jurila je velikom brzinom u zagrljaj moru...
Kad vec dodjosmo do kotorske rive razmislismo dje cemo dalje, i iznenada opet proradi neumorni i nesalomljivi duh vasih reportera.

Odlucismo jednoglasno da se bas danas popnemo do vrha Lovcena i po$etimo Mauzolej.



Za$esmo u auto, skrenusmo sa glavnog puta i polako, serpentinu po serpentinu, krivinu po krivinu zaputismo se ka Lovcenu, preko nasih dragih Njegusa i naravno preko nasega Cetinja ...

Vidjosmo dje pise "Ivanova Korita" i tu skrenusmo!



Vozeci polako ko i vazda, upijali smo sve ljepote i bogatstva lovcenskog krajolika, diveci se jesenjem sarenilu i bojama.


Vidjosmo usput svasta, od crvenoga lisca i drveca, do zelenije medja.


Onda opet krivina po krivina, dokotrljasmo se do ispod samoga Mauzoleja,ostavismo auto na parking ispred vidikovca i krenusmo starijem stepenicama kroza tunel konacno ka nasem finalnom odredistu. Napokon se popesmo i pred ocima nam se ukaza Mauzolej,a oko njega cijela nasa domovina!


Boka, Skadarsko jezero, Podgorica, Rumija, Durmitor, Cetinje, Njegusi - sa tog mijesta nam se cinilo da pogled moze doprijeti do neslucenih daljina, da se odatle mogu vidjeti i dozivjeti nezamisljive stvari...

Poslije dugog razgledanja udjosmo u unutrasnjost Mauzoleja i naidjosmo na Kariatide s likom majke i sestre u narodnoj nosnji teske po 7 tona, na Njegosevu bistu u mislilackoj pozi, pa na Njegosev grob. Prisiljeni dosta velikim vjetrom i vrlo mogucim nevremenom krenusmo nazad ka autu starim putem. Bacismo jos po jedan pogled okolo,



a onda $edosmo u auto i krenusmo ka Cetinju radi sastanka sa nekim prijateljima. Uvece se vratismo ponovo preko Njegusa, i vidjesmo kotorski zaliv u svom vecernjem sjaju...
Vasi reporteri