Montenegro.com isključivo objavljuje tekst Marijane Vukčević o istoriji i znamenitostima Ulcinja. Ulcinj je jedan od najstarijih gradova Jadranskog primorja koji je odvažno opirao otpor vremenu kroz dvadeset pet vjekova. Čudesno izdignut na liticama iznad otvorenog mora, okrenut prema Otrantu, neodbivno osvaja sve vaše čuvstvo. Kroz vjekove, akumulirana raznolikost kultura i civilizacija spojene su u jednu cjelinu. Nešto kao mali raj na zemlji, isklesano iz vremena tokom vjekova krvavih bitaka, otpora, ponosa i ljubavi svih onih koji su posjetili ovo mjesto barem jednom u svojoj životu.

Najranije tragove nas vode u pretpovijesno vrijeme kada je Ulcinj pripadao Ilirijima, narodu Indo-evropskog porijekla. Stari grad Ulcinj je osnovan u 5. stoljeću p.n.e. Kolhiðana, zbog čega je prvobitno dobio ime Kolichinium. U 2. stoljeću (163 p.n.e.) osvojena je od Rimljana iz ilirijskog plemena Olcinijata i tada drevni grad Kolhinijum postao je Olcinium. Tokom rimske vladavine, Olcinium je primio poseban status, kao grad s posebnim privilegijama (opida civium romanorum) i kasnije kao grad s nezavisnim statusom (Municipia). Zbog svoje izuzetne geografske pozicije, reljefa i blage klime, uvijek je bila meta velikih osvajača. Ulcinj je grad čiji su zidovi često urušeni u ratovima, ali i restaurirani od strane svih onih koji su, zbog izuzetne ljepote ovog drevnog grada, pronašli svoj mir gradnjom utvrda i rezidencija. Bizantski car Justinijan ga je obnovio i sagradio utvrde, a nakon njega Nemanjići, Balšići, Venecijanci i Turci. Godine 1183., srpski prefekt Stefan Nemanja zauzeo je grad, i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih obalnih gradova.

Oko tog vremena, bila je izgrađena i čuvena Balšićeva kula, a zanimljiva je činjenica što je upravo tamo živio čuveni reformator Talmuda (Sabataj Cvi) koji je 1676. godine, nakon konverzije na islam, umro ovdje poznat kao Muhamed Efendija. Iako nikada nije bila pravi glavni grad, Ulcinj je bila omiljena destinacija koju su vladari Zete koristili za svoje rezidencije. Sin zetskog kralja Vukana, Nemanjin unuk Ðorðija ostao je u Ulcinju 1252. godine. Godine 1281., sestra kraljice Jelene, Marija, francuskog porijekla, udova Anselmea de Chaurs-a, pronašla je utočište u ovom drevnom gradu. Do 1571. godine, njezina grobnica je bila smještena ispred oltara Crkve Bogorodice ili Marka. Nakon nje i Jelene, udove kralja Uroša I., koja je zajedno sa svojom sestrom Marijom sagradila Franjevački manastir 1278. godine. Ulcinj je primio drugog vladara, Jelenu, udovu cara Dušana, koja je vladala ovim dobro poznatim, mirnim utočištem bivših vladara. Ðura je sahranjen u njemu, kao u svojoj glavnici. Stracimirović Balšić. Tokom vremena Nemanjića i Balšića, postojala je i kovnica novca u Ulcinju.

Jedan od neuspješnih opsada Starog grada Ulcinja pripisuje se Mongolima. Osvajajući Ulcinj, Mongoli su uništili susjedni biskupski grad Svaču i ubili sve njegove stanovnike. Istorijski izvori kažu da je Svaču obnovljena od kraljice Jelene u 13. stoljeću, a prema legendi napisanoj od Ðustinijana (1533) i Bicija (1610), Svaču je imala toliko crkvi koliko ima dana u godini, čak i danas možete pronaći temelj tuceta njih sačuvanih. Venecijanci su postavili Ulcinj pod svoju zaštitu 1423. godine i ostao je pod njihovom vlašću do 1571. godine, kada je napadan i uništen i pao u ruke Turcima.

Nakon Bitke na Lepantu u Sredozemnom moru te godine, Stari grad Ulcinj je kao zatvorenika primio čuvenog španjolskog pisca Miguela de Cervantesa, koji je kasnije napisao svjetski poznati roman “Don Quixote”. Budući da je grad tada bio pozvan Città di Dolcinio, Cervantes je odabrao svoju ljubav Dulcinju, koja je nosila ime grada gdje je bio zatvoren 5 godina, kao svog junaka “Don Quixote”. Čak i danas, postoji trg u Ulcinju gdje su se robovi skupljali i trgovali, zvan Trg robova ili Cervantesov trg. Poslije Venecije i Dubrovnika, Ulcinj je bila treća flota i jedno od omiljenih piratskih odredišta. Tokom ekspanzije piratstva, u jednom trenutku u Ulcinju, oko 100 crnih muškaraca je bilo robljeno koji su, nakon oslobađanja, primili prezimena porodice u kojima su služili i tako postali pošteni i časni građani.

Ulcinj je oslobođen od Turaka 11. januara 1878. godine, ali je pripojenja principalnosti Crne Gore tek 30. novembra 1880. godine. Osim svoga bogatog kulturnog i istorijskog nasljeđa, ovaj drevni grad je poznat i po svojoj multietnijskoj i multinacionalnoj strukturi stanovništva, koja se ujedinila kroz istoriju i opirala okupatoru, posebno u Drugom svjetskom ratu. Mnoge spomen-ploče i poprsja širom grada nas sjećaju na to i danas. Ulcinj ne bi trebao biti samo vidan, Ulcinj bi trebao biti doista doživljen. Jedinstvena i neopisiva ljepota ulcinjskog grada, čiji se bedemi dizaju direktno iz mora, trebala biti dozvoljena da ispriča priču o svojoj bogatoj istoriji sa starim ciklopskinim zidovima, kulama, streljanim otvorima i vratima. Ako želite doživjeti egzotiku, duh Orijenta i definitivno naučiti nešto iz istorije, nemojte propustiti Ulcinsku rivijeru.

Osim Starog grada, Ulcinj danas nudi 33 km obalnog crta, od kojih je 18 km lijepe plaže. Počevši od Velike plaže, koja se proteže kroz puni 10 km i prepoznatljiva je po svom finom pijesku s promjerom od 0,1 - 0,5 mm. Postoji i Mala (gradska) plaža smještena odmah ispod zidova Starog grada. Ne smijemo zaboraviti čuvenu plažu Valdanos, plažu koja je dio Hotela Albatros, Liman I i II, žensku plažu (sa sumpornim izvorima), plažu Balšićeve palače, itd. Ispod Rta Ðerana, na samom početku Velike plaže, postoji marina, bolje poznata kao “Porta Milena”, prava dragulj za oči, duboko u kopno s bezbrojem drvenih koliba na vodi, koje lokalci nazivaju “kalimere”. Konačno, ostrvo Ada Bojana, koji je nastao vještački zbog činjenice što je u 19. stoljeću brod “Merito” i dugi niz godina taloženja riječnih sedimenta isklesali ovaj mali raj na zemli.

Ada je dobro poznato turističko biser Crne Gore, nudistička vas sa lijepom pješčanom plažom i specifičnom ambijentom, vješto skrivena od znatiželjnih očiju, okružena s dvije strane lijepom rijekom Bojanom i s treće čistom morskom vodom. Ako god želite odmor iz snova u kostimima Adama i Eve, Ada Bojana je definitivno pravi izbor. Ne zaboravimo gourmet-e, koji imaju na raspolaganju lijepe i autentične restorane na vodi sa bogatom ponudom svježeg riba i specijaliteta sredozemne kuhinje. Ulcinj je jedan od onih gradova koji doista ima veliku i bogatu turističku ponudu, zbog čega svi oni koji ga posjete jednom dolaze opet i opet. Tekst: Marijana Vukčević