Skrenuli smo lijevo od Virpazara, malim uskim putem sa ivicama zaraslim u korov. Put je vodio, kako je pisalo na rukom ispisanom putokazu, ka Rijeci Crnojevića. Po malo nepovjerljivo započeli smo penjanje gledajući prema Virpazaru i Crmnici.
Nakon desetak minuta opuštajuće vožnje kroz gustu šumu stazom idealnom za ljubitelje biciklizma, odmah iza krivine pred nama se ukazalo jezero i fantastičan osjećaj potpunog mira i harmonije. Kilometrima nidje nikoga, priroda u punom sjaju.
A onda iza neke od bezbroj krivina se pojavila prva naznaka civilizacije, maleno selo na obalama jezera, prelijepe stare kamene kuće i vinogradi.
Zatim opet šuma, put i mi. Na trenutke smo stajali, gasili motor da bi na miru slušali prirodu. Opet jezero.