Slike i tekst: Boro Milović
Godinje je malo selo u brdima iznad Skadarskog jezera, koje broji oko stotinu domova. Selo je poznato po mnogo čemu, a posebno ga izdvaja nevjerovatna arhitektura seoskih kuća koju su proučavali i divili joj se mnogi poznati arhitekti.
Da bi se zaštitili od napada Otomanske imperije, stanovnici ovog sela gradili su “kuću na kuću” i razvili poseban sistem prolaza kroz selo. Dakle, u prostoru u kojem se držala stoka, tzv. “konoba”, izgrađeni su prolazi, pomoću kojih se moglo prolaziti od jedne do druge kuće. Tako se tunelima “ispod čemera” moglo doći od prve do posljednje kuće u selu. Posebnu draž izgledu sela daju mjesta ispred kuća, na kojima se moglo odmarati i sjeđeti. Ta se mjesta nazivaju “volat”. Centar dešavanja u selu, ipak je bilo guvno – veliki krug, u donjem dijelu sela, u kojem su se održavale igranke i proslave. Tu su i mladi i stari, kada bi obavili sve poslove, dolazili da zaigraju crnogorsko kolo i pjevaju crnogorske narodne pjesme.
U minulim vremenima u selu je život bio je veoma težak. Živjelo se od ribolova i lova divljači. Stanovnici ovog sela nerado se sjećaju tog vremena, kada se moralo ići “u drva”, tj. sakupljati granje za ogrijev, ili u trgovinu, na pazar, koji se nalazio u Virpazaru, četiri kilometra udaljenom od sela. Glavno zanimanje bilo je vinogradarstvo, pa je naravno ovaj kraj i najpoznatiji po proizvodnji kvalitetnog vina i lozove rakije. Gajile su se razne vrste voća i povrća, obrađivao bostan…
U selu se nalazi deset živih izvora pitke vode, od kojih je najpoznatiji “točak – lješkovac”. Pod lješkovinama ( lješnicima ) odigrao se, po predanju, jedan veoma čudan događaj. Osnivač bratstva Lekovića ( koji žive u selu Godinje ) – Leka, srio je jarca sa mokrom bradom. Jurivši za njim, sustigao ga je kod izvora. Tu ga je vidio kako pije vodu, i riješio da ga ubije, kako taj izvor nikada ne bi presušio. I dan danas, ovaj izvor, ni ljeti, ni zimi - ne presušuje.
Crnogorska ljepotica u Londonu 1907. godine.
Jedan događaj posebno je proslavio ovo selo u svijetu. Naime, u Londonu se 1907. godine održavalo takmičenje najljepših žena svijeta. Kralj Nikola je trebao da pošalje predstavnicu Crne Gore na to značajno takmičenje. Da bi pronašao najljepšu, kralj je poslao glasnike po crnogorskim selima da traže lijepe đevojke. Tako su naišli na lijepu Milenu Delibašić. S obzirom na tradicionalizam, njen otac se jako usprotivio šiljanju njegove kćerke na ovo takmičenje. Međutijem, na veliko insistiranje kralja Nikole, on je morao prihvatiti ovu odluku. Milena je na takmičenju bila najzapaženija. Mnogi su se otimali za njen ostanak u Londonu i dalji angažman, a čak joj je ponuđen i brak, od strane jednog velikog bogataša. Ipak, ona se vratila u domovinu i udala za momka Lekovića iz Godinja. Kada je kralj Nikola upitao, zašto se nije udala tamo, ona je odgovorila da je kralj nije poslao da se tamo uda, već da prikaže crnogorsku ljepotu. I danas se u Godinju, u jednoj od kuća Lekovića, čuvaju slike i isječci iz poznatih svjetskih novina, koje su objavile priču o ovoj prelijepoj Crnogorki, koja je odbila bogatstvo i slavu, i vratila se da živi u Crnu Goru, u veoma teškim uslovima.
Boro MILOVIĆ
Montenegro.com
