Nakon Kotora dodjose Muo, Prcanj i Stoliv.
Ovo su prelijepa mala naselja preko puta Kotora sa stotinama mula i barki,
preljepim starim palatama,
crkvama,
legendama... Od legendi je sigurno najpoznatija prica o tri sestre "Tre Sorelle" sto do kraja svog zivota cekase voljene vjerenike koji plovise po svijetskim morima i okeanima, a koji se nikad ne vratise. Danas je ostala kuca
iz tri djela uz samu obalu sa tri ista prozora odakle su tri sestre gledale prema moru cekale do kraja svojih dana. Kako je koja sestra umirala, tako je prozor njene sobe bio zazidavan. Tek nedavno su dva krajnja prozora odzidana, dok je prozor u sredini jos uvijek autentican. Iako su od svega ostali samo hladni zidovi, na trenutke se cini kao da ce se neki od prozora otvoriti i kao da ce tragicna prica nastaviti kao san, film ili nesto drugo sto jos niko nije dozivio i osjetio.
Sretosmo ribara koji i dan danas riba sa istom drvenom barkom (desna na slici)
sa kojom su ribali njegov otac, djed, pradjed. Napravljena jos davne 1863. godine, i danas skoro svako vece isplovljava na isti nacin ko sto se to radilo godinama ranije.
Polako prodjosmo Prcanj i Stoliv uzivajuci u zivopisnim prizorima
i podsjecajuci se prica o kap Ivu Vizinu, prvom Slovenu koji je oplovio svijet, kao i o drugim znanim i ne znanim Prcanjskim pomorcima sto vjekovima gradise ovu jedinstvenu ljepotu koju polako ostavismo iza sebe.
Iza krivine se ponovo pojavi Perast
sa svoja "prelijepa otoka dva".
Onda naidjosmo na Lepetane
kao i na nas "dragi" trajekt i san se tu prekide...
Vasi reporteri
