Sa prvim kokotima u ranu zoru vasi reporteri zaputili su se ka svojoj omiljenoj meti - Njegusi po drugi put!
Poslije uobicajnog i dosadnog cekanja na catari napokon stupismo na tlo lepetansko.
Propisno vezani pazljivo sljedeci uputstva o brzini kretanja nastavismo put. A usput sto da vi recem,svega i svacega! Prvo bijase Tivat u svom svom blistavom sjaju
(ni oni koji ga dugo nijesu vidjeli sigurno ne bi imali problema sa prepoznavanjem) dje se apsolutno nista promjenilo nije (makar od kad vasi reporteri pamte).
Onda Aerodrom,
Tunel, Grbalj i napokon ponos nase obale jos uvjek ocuvani preljepi JAZ.
Stali smo prije vrha na samu krivinu i divili se ovoj preljepoj plazi na kojoj i pored poodmaklog datuma bijase jos dosta kupaca.
Sljedeca je bila Budva
sa svim svojima ljepotama, posebnostima
i sigurno od nedavno najuvrnutijim saobracajem na svijetu.
I tako slika za slikom, ljepota za ljepotom,
prizor za prizorom "pogled puca na sve strane" kako bi reko jedan od vasih reportera.
Pocesmo penjanje ka prijestonici, ali malo po malo stajasmo da se makar jos
koji put nadivimo ljepotama nase jedinstvene domovine.
Kad u jednom trenu suvozaci povikase koci! Nekako na sto jada uspjeh da izvrsim taj komplikovani manevar kad sto: Govejda blokada puta!
Na svu srecu, zahvaljujuci zadivljujucoj utreniranosti jedne babe blokada je ubrzo uklonjena i prodjosmo dalje.
Stadosmo jos koji minut na Braice bacismo jos koji pogled ka obali i staroj
tvrdjavi,
a onda nastavismo put.
Napokon stigosmo na Cetnje, kao i uvjek odmah nas zapljusnu svjezi vazduh i
neka neopisiva mirnoca i usporenost koja se osjeca u ovom gradu.
Uvatismo dobar djir bijasmo do biljarde, muzeja, manastira i na kraju svratismo do Vladike!
Iako nenajavljeni odlucismo se da ga posjetimo i imasmo srece, sretosmo ga
odmah na ulazu u dom.
Posjedasmo i lijepo se ispricasmo sa Vladikom koji je specijalno za montenegro.com porucio svim Crnogorcima dje god da zive i koliko god daleko od svoje zemlje bili da vole svoju domovinu i da nikad ne zaboreve ko su i okle su!
Na kraju oprostismo se srdacno pozdravismo i nastavismo svoj put!
Cetinje ostade za nama polako smo se poceli penjati a pred nama se sve vise otvarao pogled na beskrajno kameno more katunske nahije.
Usput niti jednih kola ni pjesaka nidje nicega kao da je vrijeme stalo jos decenijama ranije.
Napokon se popesmo i ugledasmo Njeguse!
Nenadano ovaj put vrata rodne kuce Vladike Rada bijahu otvorena, sa nepovjerenjem polagano zakrocismo unutra,
ali nidje zive duse samo hladni zidovi i eksponati.
Razgledasmo okolo
i pribiljezismo ponesto,
a onda ....
Sto? Pa glad je ucinjela svoje!
Sjedosmo u jedan Njeguski restoran narucismo znate svi jako dobro sto,
pa onda repete, pa opet repete... ostatak price je cenzurisan iz lakoshvatljivih
razloga!
Ostavljamo vas uz nekoliko prizora sa puta doma!
Vasi reporteri !
