U svom daljem putu naiđosmo na Risan,
jednu od najstarijih naseobina u Boki, sa brojnim pričama i legendama o slavnoj Teuti, Ilirskoj kraljici, koja nekad davno stolovaše u njemu, Rimskim mozaicima i stravičnim Sopotom koji bijaše prazan i tih prilikom prolaska vaših reportera, ali koji zna trenucima najveće ljutine i preko puta prebacivat.
Perast uvjek donosi neki novi osjećaj, neki novi doživljaj. Po ko zna koji put ponovo bijasmo impresionirani susretom sa peraškim otocima i njihovim odsjajom.
Naiđosmo na palatu Bujović, sada muzej grada Perasta a nekad biješe ljetnjikovac ove slavne peraške familije. Vidjesmo i biste Marka Martinovića, Andrije Zmajevića i Tripa Kokolja, tri čuvena Peraštanina.
Nihove biste danas sa glavnog trga gledaju put morskoga beskraja odakle je ovaj biserni gradić vjekovima crpio energiju i bogatstvo.
A onda smo naišli na Kotor, mjesto o kojem bi se zaista imalo što ispričat, čije su ljepote opjevali i oslikali mnogi, znani i neznani.
Kotor zabljesnu u ovim jutarnjim časovima sa svojim zidinama, starim gradom, crkvama, skalinima, kapijama, i raspoloženim mještanima....
