Kumbor je obalno mjestašce na Hercegnovskoj rivijeri, udaljeno od grada svega 6 km, ili manje od 10 minuta vožnje kolima.
Ime Kumbor poteklo je od italijanske riječi conborgo, u značenju – predgrađe. Iako se za pomenutih 10-ak minuta vožnje od Kumbora do Herceg Novog prolazi i kroz Zeleniku i Meljine, sva su ta mjesta do te mjere arhitektonski vremenom srasla s gravitirajućim Herceg Novim – da se jasne granice između naselja više ne mogu da opaze.
U mletačkim dokumentima iz 1758. Kumbor se pominje pod imenom Combur. U decenijama za nama, Kumbor je bivao prepoznat po vojnom kompleksu JRM (Jugoslovenske ratne mornarice, u sklopu JNA, Jugoslovenske narodne armije), i po tome što je upravo taj vojni kompleks fizički podijelio mjesto na dva dijela, zaposjevši centralni i najljepši obalni dio, te park pun mediteranskog rastinja, rijetkog eukaliptusa, obalnih četinara i palmi.
Ogradom izolovan, i čuvan stražarima, centralni dio Kumbora, još iz doba autrougarske vladavine, sve do skora je bio jedan od rijetkih obalnih pozicija na kojima se nisu kupali turisti, sem ako oni ne bi bili kontinentalni vojnici, prekomandovani u vojnu poštu – Kumbor. Lokalni ribari, bolećivi na tradicionalne plavo-bijele pruge na majicama mornara, uvijek su im nekako dodavali iz barke sitnice, cigarete, žilete, sapune...
U Vojnom kompleksu i danas se nalazi katolička crkva čiju je unutrašnjost ikonopisao najtalentovaniji slikar iz doba zalivskog baroka, Peraštanin Tripo Kokolja. O ovom se podatku malo zna. Freske su u veoma lošem stanju.
U Kumboru se nalaze ove bogomolje:
Crkva pokrova Sv. Bogorodice, koju je u 18. v. sagradio Marko Milinović; ikonostas je rad zografa Nikole Aspiotija.
Crkva Sv. Nedjelje, nekad pravoslavna, koju su Mlečani u 18. v. dodijelili rimokatolicima.
Crkva Sv. Nikole, sagrađena 1862. g.
Crkva Sv. Vasilija Ostroškog, osveštana 1919, teško stradala u zemljotresu od 15. aprila 1979, danas obnovljena.
Minulih godina, Kumbor je postao veliko gradilište. Na prostoru koji gravitira jednima od najljepših zalivskih pješčanih plaža, preduzetni biznismeni izgradili su, ili grade, komplekse stambenih zgrada. Svaka od njih ima upravo pogled na onaj dio zaliva Boke Kotorske (Crna Gora), zapravo na Kumborski tjesnac, kroz koji je, geolozi tvrde, nekada prošla glečerska rijeka s Kotorskih i Risanskih strana, te tako napravila proboj kroz današnji najuži zalivski moreuz, Kumborski tjesnac. Bilo je to prije 10 000 godina, u mlađem neolitu, kada je ukupna povšina svjetskih mora, usljed posljednjeg Ledenog doba, bila niža za oko 100 metara. I kada je cijela Boka Kotorska zapravo bila kopno!
Kumbor je danas jedno od onih mjestašaca duž Hercegnovske rivijere odakle se do svih popularnih izletišta (Rose, Žanjice, Mirišta, Plave špilje, Gospe od Škrpjela, Kotora...) stiže brzo – turističkim brodićima.
U Kumboru postoji majušna marina, do te mjere mala da nije za jahte, nego je samo za stare ribarske barke skromnih dimenzija. Oko te marine uvijek ima ribara, i ima ribarskih priča. Svaka od mogućih može biti započeta pitalicom: „Ima li ribe? I koje? Kakve mamce koristite? Kako se zovu različite vrste mreža? Postoji li i sada običaj po kome su ribari uvijek manjim komadima ribe hranili galebove?..“
Sa svake obalne pozicije, prekoputa uskog Kumborskog moreuza, mogu da se opaze veliki polukružni otvori u brdu (Luštica, Crna Gora), u nivou mora. U doba SFRJ služili su skrivanju vojnih brodova i podmornica Jugoslovenske ratne morarice. Istini za volju, čak ni danas nema mnogo ljudi koji bi mogli da kažu šta se tačno nalazi u tim dubokim prokopima.