U Zelenici je 1902. g. zacet crnogorski turizam. Prvi hotel „Na zelenoj plaži“ sagraðen je ovdje, tik uz more. Zelenika je do 1968. bila zadnja stanica na ustrotracnoj željeznickoj liniji od Sarajeva.
Na 4 i po kilometra od Herceg Novog prema Kotoru nalazi se tunel koji fizicki dijeli naselja Meljine i Zeleniku. Naziv mjesta potice od zelenike (Phulera latifolia), žbunaste biljke cije je korijenje do nedavno dosezalo sve do morske obale, te joj davalo boju. Na nesrecu, Zelenika nema niti jednog autohtonog suvenira, ali ima nadasve zelenu turisticku pricu... Na 4 i po kilometra od Herceg Novog prema Kotoru nalazi se tunel koji fizicki dijeli naselja Meljine i Zeleniku. Naziv mjesta potice od zelenike (Phulera latifolia), žbunaste biljke cije je korijenje do nedavno dosezalo sve do morske obale, te joj davalo boju.
Na nesrecu, Zelenika nema niti jednog autohtonog suvenira, ali ima nadasve zelenu turisticku pricu...
Tom pricom zapravo pocinje hercegnovski turizam. Kuriozitetno, ne u Herceg Novom, nego upravo u Zelenici! Tu se, na zelenoj obali, nalazi i danas (u lošem stanju) zdanje hotela „Pansion na zelenoj plaži“, prvi hotel na cijelom primorju! Godine 1896, iz Budimpešte je došao rodonacelnik crnogorskog tuzirma, Antal Maðar. Godine 1902. nikao je u Zelenici, tik uz more, prvi obalni hotel, s kapacitetom 50 ležaja i 5 apartmana rasporeðenih u 3 depandansa. U turistickom smislu, ovo je bila prva kapitalna investicija na podrucju cijelog Južnog Jadrana. Jer, kada je na otoku Hvaru, godine 1905. otvoren hotel, zelenicki Pansion bio je vec afirmisan kao „zimsko obitavalište i morsko kupalište“!
Godine 1901. željeznica je stigla do luke Zelenika, posljednje stanice na uskotracnoj liniji od Sarajeva. Stare crno-bijele fotografije prikazuju kupace na obali, u kostimima po tadašnjoj modi, na svega nekoliko metara uz prugu!
Antal Maðar posvecuje pažnju ne samo pansionu „Na zelenoj plaži“, nego i njegovoj okolini; po ugledu na švajcarske, italijanske i njemacke parkove, stvara egzoticni park s uvoznim biljkama, pri cemu prvi sadi palme od vrste Phoenix chanariensis. Poslovanje hotelom nastavlja Antalov sin poliglota, Adorjan, koji je imao svoje predstavnike u Pragu i Budimpešti. Osoblje školovano u Marseju, Parizu i Njujorku govorilo je pet i sest svjetskih jezika. Maðar je organizovao i prve turisticke izlete, brodske po zalivu Boke, i planinske, do visinskih kota Orjena i Subre.
Za vrijeme ratova, Prvog i Drugog svjetskog, hotel je rekviriran, te mijenja vlasnike. Svaki sljedeci vlasnik iza prethodnog, manje je vodio racuna o hotelu i prvobitnom brendu: „Na zelenoj plaži“. U prvom hotelu su boravili: crnogorski kralj Nikola I Petrovic, srpski kralj Petar I Karaðorðevic, bugarski kralj FerdinandI Koburg, albanski kralj Ahmed Zogu, i ostali mnogi znameniti gosti.
Danas su turisticko-ugostiteljski kapaciteti Zelenike uvecani, kazuju tekstovi u luksuzno opremljenim monografijama štampanim u Zagrebu. Zelenika ostvaruje rast turistickog prihoda za 12%, kazuju vodici štampani u Podgorici. No bi se moglo da kaže i to kako Zelenika teško vraca ugled što ga je imala dok je u privatnim rukama porodice Maðar bio hotel „Na zelenoj plaži“. Zelenika je danas tranzitni i lucki grad s ostacima starog mosta preko koga je prelazio popularni ciro, uskotracni voz, do 1968. g, tj. do trenutka kada je ova popularna linija ukinuta u potpunosti.
Zelenika ima i zaleðe vrijedno hvale.
Naselje Kuti pominje se prviput 1450, za vrijeme vladavine Hercega Stjepana Vukšica Kosace. Narodnu školu na srpskom jeziku Kuti imaju od 1878. Pravoslavnih crkava imaju brojem toliko da ih je u okruženju teško naci na tako malom prostoru.
Crkva Sv. Andrije iz 15. v. (završena krajem 18. vijeka, sa zvonom iz 1777. godine), ima ikonostas iz 18. vijeka, djelo Hristifora Rafailovica. U crkvi se cuva antimins što ga je u 1764. u manastiru Stanjevici osveštao licno vladika Vasilije Petrovic. Za crkvu Sv. Jovana predanje kazuje kako ju je izgradio Herceg Stefan, a srušili Turci u 17. vijeku. Kazivanje u vezi sa crkvom Sv. Gospoðe razvija se razno, od predanja da je najstarija u ovom kraju, iz 11. vijeka, do onog po kome je oko crkve sahranjeno 300 Hercegovaca i Crnogoraca, poginulih 1687. godine prilikom oslobaðanja Novog od Turaka.
Na dva stecka oko crkve Sv. Ðorða iz 16. vijeka, predstavljena su nebeska tijela! Od porušene crkve Sv. Ilije ostalo je samo srednjovjekovno groblje. Takoðe porušena je i crkva Sv. Spasa. Ikonstas u vizantijskom stilu krasi crkvu Sv. Trojice, podignute 1756. U zelenickom zaseoku Presjeka, nalazi se najstarija od svih – crkva Sv. Tome iz 11. vijeka. Po nesreci je i ona u ruševnom stanju.
Pred kraj price o Zelenici, koju zbilja krase mnoge plaže, sem pomenute, zatim glavne gradske, te pješcane plaže Zmijica (prema granici sa Kumborom), evo još nekih detalja iz istorije Zelenike: Jula mjeseca davne 1901 godine, prodornim se piskom oglasila prva lokomotiva u Boki.
Bila je ona serije BHStB IIIa5, i vukla je svecanu kompoziciju sastavljenu od, za tadašnje prilike, najkomfornijih salonskih i putnickih vagona, u kojima su se nalazili visoki cinovnici austrougarske željeznice. To je bio velicanstven dogaðaj za Zeleniku i cijelu Boku. Pisak je oznacavao fenomen saobracaja, turizma i progresa. Do 1901. moglo se iz Zaliva putovati brodom po moru, a kopnom – pješice ili zapregama. Od 1901. postali su blizu Beograd, Zagreb i Bec. Trasa Sarajevo-Zelenika bila je dugacka 156 km. Dužina pruge na teritoriji Boke iznosila je 11 km, sa stanicama: Sutorina, Igalo, Herceg Novi, Zelenika. Prevožena je razna roba, najviše ugalj, drvo, nafta, stoka i vojne pošiljke.