Pitajte bilo koga u Herceg Novom gdje se šeta i odgovor stiže automatski: šetalište, obalna promenada koja se bez prekida proteže uz more od Igala do Meljina. Njezin službeni naziv, Šetalište Pet Danica, svakodnevno koriste tisuće ljudi, a ipak iznenađujuće malo posjetitelja postavi očito pitanje: tko je bilo pet Danica? Odgovor je jedna od najdirljivijih priča na ovoj obali — pet mladih djevojaka iz sela oko zaljeva, sve s istim svjetlucavim imenom, a nijedna nije doživjela da vidi morsku stazu nazvanu njima u čast.
Najprije, sama staza
Promenada postoji zato što je umrla željeznica. Godine 1901. Austro-Ugarska je otvorila usku prugu od Sarajeva do krajnje postaje na obali u Zelenici, a njezini posljednji kilometri vodili su tik uz rub mora pokraj Herceg Novog — dionica koja je obali donijela prve turiste. Kad je mali vlak, s ljubavlju zapamćen kao Ćiro, kasnih 1960-ih prošao posljednji put, grad je naslijedio savršeno nivelirani koridor u razini mora duž cijele svoje obale. Tračnice su podignute, položen je pločnik, a trasa pruge postala je ono što je danas: otprilike sedam kilometara neprekinute morske šetnice koja povezuje Igalo, Toplu, luku starog grada na Škveru i Meljine, zajedno s nekadašnjim željezničkim tunelom — gdje mjesna legenda tvrdi da će se ostvariti želja izrečena dok ga pretrčavate u jednom dahu.

Pet djevojaka nazvanih po zvijezdi Danici
Danica je staro narodno ime koje označava jutarnju zvijezdu — Veneru u zoru — i početkom dvadesetog stoljeća bilo je uobičajeno u selima iznad zaljeva. Kad je Drugi svjetski rat 1941. stigao u Jugoslaviju, mladi Boke pridružili su se partizanskom otporu u izvanrednom broju, djevojke uz mladiće. Među borcima s područja Herceg Novog bilo je pet seoskih djevojaka koje su dijelile to ime, a većina ih je služila u redovima Pete crnogorske proleterske brigade:
- Danica Bojanić, rođena 1922. u Dragalju, u krivošijskom gorju iznad Risna. Poginula je 1942. kod sela Popi, u dolini rijeke Sutjeske.
- Danica Đurović, rođena 1922. u Žlijebima, kamenom selu na obroncima visoko iznad Herceg Novog. Služila je u minobacačkoj posadi i nije se vratila iz napada u travnju 1943.
- Danica Kosić, rođena 1922., koja je poput ostalih napustila zaljev kao tinejdžerica i nije se vratila iz rata.
- Danica Tomašević, rođena 1925. u Svrčugama, delegatica voda i mitraljezica Pete crnogorske proleterske brigade. Poginula je 13. lipnja 1943. na Sutjesci, u osamnaestoj godini.
- Danica Popivoda, rođena 1924. u Bijeloj na sjevernoj obali zaljeva, koja je napredovala do zapovjedne dužnosti u Lovćenskom bataljunu i pala 1944. na Lipi u čevskom kraju, u dvadesetoj godini.
Sutjeska, 1943.
Datum smrti Danice Tomašević smješta je u središte najstrašnije epizode jugoslavenskog rata. U svibnju i lipnju 1943. sile Osovine opkolile su glavninu partizanskih snaga u planinama oko kanjona rijeke Sutjeske, u operaciji koju su Nijemci nazvali Schwarz. Proboj je uspio, ali po zapanjujućoj cijeni — poginula je otprilike trećina opkoljenih boraca — a 13. lipnja 1943., dan kad je poginula osamnaestogodišnja mitraljezica iz Svrčuga, bio je najcrnji dan proboja, isti onaj dan kad je legendarni zapovjednik Sava Kovačević pao vodeći svoju diviziju na obruč. Jedan jugoslavenski časopis kasnije je mlade žene Boke na Sutjesci opisao kao buket osamnaestogodišnjih djevojaka koji je uvenuo u epopeji — možda sentimentalan jezik, ali godine na popisima poginulih to opravdavaju. Pet Danica poginulo je između 1942. i 1944., nijedna starija od ranih dvadesetih.

Ime umjesto spomenika
Sedamdesetih godina, kad je morska šetnica Herceg Novog službeno uređena i imenovana, grad ju je odlučio posvetiti pet Danica — spomen-obilježju kojim hodate, a ne u koje gledate. Bila je to tipično jugoslavenska gesta, ali je nadživjela državu koja ju je stvorila: ideologija je izblijedjela, ime nije, i u tome ima nečega tiho ispravnog. Promenada je demokratski prostor grada — umirovljenici, mališani, kupači, turisti, ribari — i pripada, po imenu, pet seoskih djevojaka kojima su uskraćeni obični dugi životi kakvi se uz nju žive svake večeri.
Posjet
Za promenadu ne treba ni ulaznica ni raspored — ona je jednostavno tu, besplatna, danju i noću, duž cijele gradske obale. Dobar način da je doživite jest da krenete sa zapadnog kraja kod Instituta Igalo na šetalištu Pet Danica i hodate prema istoku s morem zdesna, kroz Toplu i ispod starog grada do Škvera, nastavljajući sve do Meljina ako vam noge dopuste — oko sedam ravnih kilometara od kraja do kraja, s kafićima i mjestima za kupanje cijelim putem. Rano jutro i sat prije zalaska sunca najljepša su raspoloženja promenade. Dok hodate, sjetite se čije ime nosi staza kojom idete: Bojanić, Đurović, Kosić, Tomašević, Popivoda — pet jutarnjih zvijezda iz sela iznad zaljeva.




