Pitajte bilo koga u Herceg Novom gdje da prošetate i odgovor stiže automatski: šetalište, primorska promenada koja se neprekidno pruža uz obalu od Igala do Meljina. Njeno zvanično ime, Šetalište Pet Danica, hiljade ljudi izgovara svakog dana, a ipak iznenađujuće malo posjetilaca ikada postavi očigledno pitanje: ko su bile tih pet Danica? Odgovor je jedna od najpotresnijih priča na ovoj obali — pet mladih djevojaka iz sela oko zaliva, sve s istim svijetlim imenom, a nijedna nije doživjela da vidi morsku stazu nazvanu njima u čast.
Najprije, sama staza
Šetalište postoji zato što je jedna pruga umrla. Austro-Ugarska je 1901. otvorila usku prugu od Sarajeva do stanice na obali u Zelenici, a njeni posljednji kilometri išli su tik uz vodu pored Herceg Novog — upravo dionica koja je ovoj obali dovela prve turiste. Kad je mali voz, s ljubavlju zapamćen kao Ćiro, posljednji put prošao krajem šezdesetih, grad je naslijedio savršeno niveliran koridor u nivou mora duž čitave svoje obale. Šine su podignute, položena je kaldrma, i trasa je postala ono što je danas: nekih sedam kilometara neprekidnog primorskog šetališta koje povezuje Igalo, Toplu, starogradsku luku Škver i Meljine, zajedno s nekadašnjim željezničkim tunelom — gdje lokalna legenda tvrdi da će se ostvariti želja zamišljena dok ga pretrčite u jednom dahu.

Pet djevojaka nazvanih po zvijezdi zornjači
Danica je staro narodno ime koje znači jutarnja zvijezda — Venera u zoru — i početkom dvadesetog vijeka bilo je često u selima iznad zaliva. Kad je Drugi svjetski rat 1941. stigao u Jugoslaviju, omladina Boke pristupila je partizanskom otporu u izuzetnom broju, djevojke uz momke. Među borcima iz hercegnovskog kraja bilo je pet seoskih djevojaka koje su nosile isto ime, a većina njih služila je u redovima Pete crnogorske proleterske brigade:
- Danica Bojanić, rođena 1922. u Draglju, u krivošijskim visovima iznad Risna. Poginula je 1942. kod sela Popi, u dolini rijeke Sutjeske.
- Danica Đurović, rođena 1922. u Žlijebima, kamenom selu na padinama visoko iznad Herceg Novog. Služila je u minobacačkoj posadi i nije se vratila iz juriša u aprilu 1943.
- Danica Kosić, rođena 1922, koja je kao i ostale otišla iz zaliva kao tinejdžerka i nije se vratila iz rata.
- Danica Tomašević, rođena 1925. u Svrčugama, delegat voda i mitraljezac Pete crnogorske proleterske brigade. Poginula je 13. juna 1943. na Sutjesci, u osamnaestoj godini.
- Danica Popivoda, rođena 1924. u Bijeloj na śevernoj obali zaliva, koja je stigla do komandne dužnosti u Lovćenskom bataljonu i pala 1944. na Lipi u čevskom kraju, u dvadesetoj godini.
Sutjeska, 1943.
Datum pogibije Danice Tomašević smješta je u samo srce najstrašnije epizode jugoslovenskog rata. U maju i junu 1943. sile Osovine opkolile su glavninu partizanskih snaga u planinama oko kanjona rijeke Sutjeske, u operaciji koju su Njemci nazvali Schwarz. Proboj je uspio, ali po zastrašujućoj cijeni — poginula je otprilike trećina opkoljenih boraca — a 13. jun 1943, dan kad je poginula osamnaestogodišnja mitraljeska iz Svrčuga, bio je najcrnji dan proboja, isti onaj dan kad je legendarni komandant Sava Kovačević pao vodeći svoju diviziju na obruč. Jedan jugoslovenski list kasnije je mlade Bokeljke na Sutjesci opisao kao buket osamnaestogodišnjih djevojaka koji je uvenuo u epopeji — možda i sentimentalne riječi, ali godine na spiskovima poginulih ih opravdavaju. Pet Danica poginulo je između 1942. i 1944, nijedna nije imala više od ranih dvadesetih.

Ime umjesto spomenika
Sedamdesetih godina, kad je hercegnovsko primorsko šetalište zvanično uređeno i imenovano, grad je odlučio da ga posveti pet Danica — spomenik kojim se hoda, a ne u koji se gleda. Bio je to tipično jugoslovenski gest, ali je nadživio državu koja ga je napravila: ideologija je izblijedjela, ime nije, i u tome ima nečeg tiho ispravnog. Šetalište je demokratski prostor grada — penzioneri, mališani, kupači, turisti, ribari — i po imenu pripada pet seoskih djevojaka kojima su uskraćeni oni obični dugi životi kakvi se uz njega proživljavaju svake večeri.
Posjeta
Za šetalište ne treba ni karta ni raspored — ono je jednostavno tu, besplatno, danju i noću, duž cijele gradske obale. Dobar način da ga doživite jeste da krenete sa zapadnog kraja, kod Instituta u Igalu, na šetalištu Pet Danica i pođete na istok s morem sa desne strane, kroz Toplu i ispod starog grada do Škvera, pa nastavite sve do Meljina ako vas noge poslušaju — oko sedam ravnih kilometara od kraja do kraja, s kafićima i kupalištima cijelim putem. Rano jutro i sat pred zalazak sunca najljepša su raspoloženja šetališta. Dok hodate, śetite se čije ime gazite: Bojanić, Đurović, Kosić, Tomašević, Popivoda — pet zornjača iz sela iznad zaliva.




