Pitajte bilo koga u Herceg Novom gdje se šeta i odgovor stiže automatski: šetalište, ono uz more koje se neprekinuto pruža obalom od Igala do Meljina. Njegovo zvanično ime, Šetalište Pet Danica, svakodnevno koriste hiljade ljudi, a ipak začuđujuće malo posjetilaca ikada postavi očigledno pitanje: ko je bilo pet Danica? Odgovor je jedna od najpotresnijih priča na ovoj obali — pet djevojaka iz sela oko zaliva, sve s istim svijetlim imenom, i nijedna nije doživjela da vidi morsku stazu nazvanu u njihovu čast.
Najprije o samoj stazi
Šetalište postoji zato što je umrla jedna željeznica. Austro-Ugarska je 1901. otvorila usku prugu od Sarajeva do krajnje stanice na obali u Zelenici, a njeni posljednji kilometri išli su tik uz more pokraj Herceg Novog — upravo je ta dionica dovela obali prve turiste. Kada je mali voz, s ljubavlju zapamćen kao Ćiro, posljednji put prošao krajem šezdesetih godina, grad je naslijedio savršeno nivelisan koridor uz samu površinu mora, duž cijele svoje obale. Šine su podignute, položena je kaldrma, i trasa pruge postala je ono što je danas: otprilike sedam kilometara neprekidnog šetališta uz more koje povezuje Igalo, Toplu, luku starog grada na Škveru i Meljine, zajedno s nekadašnjim željezničkim tunelom — za koji lokalno predanje tvrdi da će se ostvariti želja zamišljena dok ga pretrčavate u jednom dahu.
Pet djevojaka nazvanih po zvijezdi Danici
Danica je staro narodno ime koje znači jutarnja zvijezda — Venera u zoru — i početkom dvadesetog vijeka bilo je uobičajeno u selima iznad zaliva. Kada je Drugi svjetski rat 1941. stigao u Jugoslaviju, mladost Boke pristupila je partizanskom pokretu otpora u izuzetno velikom broju, djevojke rame uz rame s momcima. Među borcima iz okoline Herceg Novog bilo je i pet seoskih djevojaka koje su dijelile isto ime, većina njih u redovima Pete crnogorske proleterske brigade:
- Danica Bojanić, rođena 1922. u Draglju, u krivošijskom kršu iznad Risna. Poginula je 1942. kod sela Popi, u dolini rijeke Sutjeske.
- Danica Đurović, rođena 1922. u Žlijebima, kamenom selu na padinama visoko iznad Herceg Novog. Bila je u minobacačkoj posadi i nije se vratila iz jednog juriša u aprilu 1943.
- Danica Kosić, rođena 1922, koja je poput ostalih napustila zaliv kao tinejdžerka i nije se vratila iz rata.
- Danica Tomašević, rođena 1925. u Svrčugama, delegat voda i mitraljezac Pete crnogorske proleterske brigade. Poginula je 13. juna 1943. na Sutjesci, u osamnaestoj godini.
- Danica Popivoda, rođena 1924. u Bijeloj na sjevernoj obali zaliva, koja je dogurala do komandne dužnosti u Lovćenskom bataljonu i pala 1944. na Lipi u čevskom kraju, u dvadesetoj godini.
Sutjeska, 1943.
Datum smrti Danice Tomašević smješta je u samo srce najstrašnije epizode jugoslavenskog rata. U maju i junu 1943. snage Osovine opkolile su glavninu partizanske vojske u planinama oko kanjona rijeke Sutjeske, u operaciji koju su Nijemci nazvali Schwarz. Proboj je uspio, ali po zastrašujućoj cijeni — poginula je otprilike trećina opkoljenih boraca — a 13. juni 1943, dan kada je poginula osamnaestogodišnja mitraljeskinja iz Svrčuga, bio je najcrnji dan proboja, isti onaj dan kada je pao i legendarni komandant Sava Kovačević, vodeći svoju diviziju na obruč. Jedan jugoslavenski časopis kasnije je opisao mlade Bokeljke na Sutjesci kao buket osamnaestogodišnjih djevojaka koji je uvenuo u epopeji — sentimentalne riječi, možda, ali godine na spiskovima poginulih ih opravdavaju. Pet Danica poginulo je između 1942. i 1944, nijedna starija od ranih dvadesetih.
Ime umjesto spomenika
Sedamdesetih godina, kada je hercegnovsko primorsko šetalište zvanično uređeno i imenovano, grad je odlučio da ga posveti pet Danica — spomenik kojim se hoda, a ne u koji se gleda. Bio je to tipično jugoslavenski gest, ali je nadživio državu koja ga je napravila: ideologija je izblijedjela, ime nije, i u tome ima nečeg tiho ispravnog. Šetalište je demokratski prostor grada — penzioneri, mališani, kupači, turisti, ribari — i pripada, po imenu, pet seoskih djevojaka kojima su uskraćeni oni obični, dugi životi koji se svake večeri žive duž njega.
Posjeta
Za šetalište ne treba ni karta ni raspored — ono je jednostavno tu, besplatno, danju i noću, duž cijele gradske obale. Dobar način da ga doživite jeste da krenete sa zapadnog kraja, kod Instituta Igalo na šetalištu Pet Danica, i da idete na istok s morem s desne strane, kroz Toplu i ispod starog grada do Škvera, pa dalje sve do Meljina ako vas noge poslušaju — oko sedam ravnih kilometara s kraja na kraj, uz kafiće i kupališta cijelim putem. Rano jutro i sat prije zalaska sunca najljepša su raspoloženja šetališta. Dok hodate, sjetite se čije ime nosi staza pod vašim nogama: Bojanić, Đurović, Kosić, Tomašević, Popivoda — pet jutarnjih zvijezda iz sela iznad zaliva.
