Između Igala i staroga grada Herceg Novog leži Topla, zelena stambena četvrt koja izvana odaje malo toga o svojemu izvanrednom književnom rodoslovlju. Pa ipak, na nekoliko stotina metara jedna od druge ovdje stoje dvije skromne građevine koje povezuju dva najveća imena južnoslavenske književnosti: crkvena škola u kojoj je Petar II. Petrović Njegoš, crnogorski pjesnik-vladar, stekao svoje prvo pravo obrazovanje, i kuća — jedina koju je ikada sagradio — u kojoj je nobelovac Ivo Andrić proveo godine koje je smatrao najsretnijima u životu. Nijedna druga četvrt na obali ne može se pohvaliti tolikom količinom književnosti po četvornom metru.
Škola kraj dviju crkava
Srce stare Tople zidom je ograđeno crkveno dvorište s dvjema malim pravoslavnim crkvama: crkvom svetoga Jurja iz 1688. i crkvom Uzašašća, sagrađenom 1713. i obnovljenom 1864. Oko tih je crkava izrasla jedna od najstarijih škola na obali — župne knjige računa pokazuju da je škola ovdje djelovala i prije 1788. Njezino je veliko razdoblje počelo 1813., kada je jeromonah Josif Tropović, toplanjski paroh, obnovio školu — sretnom podudarnošću, upravo one godine kada je u planinskom selu Njeguši rođen njezin najslavniji budući učenik.
Kako je nastao Njegoš
Sredinom 1820-ih Petar I. Petrović, vladajući vladika Crne Gore — kasnije kanoniziran kao sveti Petar Cetinjski — poslao je s planina na školovanje svojega mladog nećaka i odabranog nasljednika, Rada Tomova Petrovića. Nakon boravka u manastirima na Cetinju i obližnjoj Savini, dječak je proveo oko osamnaest mjeseci u Tropovićevoj školi u Topli, gdje je stekao temelje talijanskoga jezika, matematike, crkvenoslavenskoga i crkvenoga pjevanja. Prema svjedočanstvu njegova školskog druga Petra Dostinića, bio je najbolji među njima: „učio je bolje od svih ostalih učenika, a bilo ih je preko dvadeset”, a Tropović, kojemu se sviđala dječakova bistrina, birao ga je za redovitog pratitelja na župnim poslovima. Taj je planinski dječak postao Petar II. Petrović Njegoš — vladar Crne Gore i autor Gorskog vijenca (1847.), epa koji stoji na vrhuncu južnoslavenskoga pjesništva. Škole koje je Njegoš kasnije sam osnovao na Cetinju i u Dobrskom Selu bile su, po svoj prilici, oblikovane po uzoru na malu školu u Topli u kojoj je naučio slova. Ulica koja prolazi četvrti do danas nosi njegovo ime — a upravo ona daje adresu drugoj književnoj priči ovoga kraja.
Kuća koju je Andrić sagradio
Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. za opus — prije svega za Na Drini ćupriju — koji ga je učinio najslavnijim jugoslavenskim piscem. Bio je poznat kao čovjek unajmljenih soba i hotelskih pisaćih stolova koji nikada nije imao vlastiti dom; a kada je, u sedamdesetima, konačno odlučio sagraditi ga, izabrao je Toplu. Gradnja je počela 1962. u Njegoševoj ulici, prema nacrtu beogradskoga slikara i arhitekta Vojislava Đokića, a dijelom je financirana novcem od Nobelove nagrade. Odluka je uvelike bila čin ljubavi: Andrićeva supruga, kazališna kostimografkinja Milica Babić, bolovala je od artritisa, a blaga klima, sunce i ljekovito blato susjednoga Igala obećavali su joj olakšanje.
Od 1963. do 1968. par je živio ovdje, a Andrić je kasnije govorio o tim hercegnovskim godinama kao o najsretnijima u svojem životu — jutarnje šetnje do mora, vrt, neužurbani ritam zaljeva. Sve je naglo prekinuto: Milica je umrla 1968., a udovac Andrić nije mogao podnijeti kuću bez nje. U njoj zapravo više nikada nije živio. Kuća je prošla kroz desetljeća tihe zapuštenosti prije nego što je obnovljena i otvorena za javnost u travnju 2021. — u vrijeme šezdesete obljetnice njegove Nobelove nagrade — kao memorijalni muzej sa stalnim postavom o piščevu životu i njegovim hercegnovskim godinama. Ostaje ono što je oduvijek i bila: jedina kuća koju je Ivo Andrić ikada sagradio.
Četvrt u kojoj se vrijedi zadržati
Topla nagrađuje polagano hodanje. Dvije crkve u ograđenom dvorištu, ploča koja obilježava školu, piščeva kuća u Njegoševoj ulici i uličice starih kamenih vila između njih mogu se obići u neužurbanom satu, a kontrast koji uokviruju dirljiv je: bosonogi planinski dječak koji uči čitati 1825. i najodlikovaniji europski romanopisac koji bira upravo tih nekoliko ulica za svoj jedini pokušaj doma.
Posjet
Topla leži neposredno iznad šetnice Pet Danica, otprilike na pola puta između Igala i staroga grada Herceg Novog — s obalne staze bilo koja od uličica koje se penju prema unutrašnjosti dovest će vas do Njegoševe ulice za pet minuta hoda. Crkveno dvorište s crkvama svetoga Jurja i Uzašašća besplatno je za ulazak kada je otvoreno; Andrićeva kuća-muzej naplaćuje skromnu ulaznicu i radi po sezonskom rasporedu, pa se raspitajte na licu mjesta prije nego što krenete posebno zbog nje. Jutra su najbolja, dok su uličice još svježe — potom se spustite natrag na šetnicu i nastavite prema starom gradu na kavu, kao što je i sâm Andrić volio činiti.
