Herceg Novi je grad sagrađen na padini toliko strmoj da su mu glavne ulice stepenice, a na vrhu i na dnu svih tih stepenica stoje dvije tvrđave. Iznad starog grada, masivna i bez prozora, uzdiže se Kanli kula — turski „krvava kula“, ime koje je pošteno zaslužila. Ispod, na stijeni koju zapljuskuje otvoreno more, smjestio se Forte Mare, „morska tvrđava“, čije najstarije kamenje seže do samog osnivanja grada. Između njih leži pet i po stoljeća opsada, okupacija i smjena zastava kakve rijetko koji grad na Mediteranu može pratiti.
Grad osnovan kao tvrđava
Herceg Novi nije nastao kao ribarsko selo koje je polako raslo, nego kao promišljen državni potez. Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, stiješnjen mletačkom i dubrovačkom kontrolom trgovine solju i nesposoban da zauzme Kotor, osnovao je 1382. godine novu utvrđenu luku na ulazu u Boku Kotorsku kako bi svom kraljevstvu dao vlastiti izlaz na more. Tvrđava koja je čuvala pristanište bila je predak današnjeg Forte Marea. Naselje se isprva zvalo Sveti Stefan, a potom jednostavno Novi — „novi grad“. Trajno ime dobilo je sredinom petnaestog stoljeća po hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, moćnom bosanskom velikašu čija titula živi i u imenu Hercegovina: Herceg Novi je, doslovno, „hercegov novi grad“.
Deset zastava u pet stoljeća
Uslijedila je povorka vladara neobična i po balkanskim mjerilima. Nakon stoljeća bosanske vlasti, Osmanlije su grad zauzele početkom 1482. godine. Flota Svete lige osvojila ga je 1538. i u njega smjestila španjolsku posadu — a u ljeto 1539. osmanski admiral Hajrudin Barbarosa doplovio je s ogromnom flotom da ga vrati. Španjolski tercio od otprilike 3.500 ljudi pod zapovjedništvom Francisca de Sarmienta odbio je uvjete predaje i bio je istrijebljen gotovo do posljednjeg čovjeka; opsada Castelnuova, kako je grad bio poznat na Zapadu, postala je legendarna u španjolskoj književnosti zlatnog doba kao sinonim za osuđenu hrabrost. Osmanlije su zatim držale Novi stoljeće i po, sve dok ga vojska pod mletačkim vodstvom nije konačno zauzela 1687. godine. Venecija je vladala do pada same Republike 1797, nakon čega je grad prelazio iz ruke u ruku zbunjujućom brzinom: Austrija (1797), Rusija (1806), Napoleonova Francuska (1807), kratkotrajna zajednička crnogorska uprava (1813), pa opet habsburška Austrija od 1814. do 1918, kada ulazi u Jugoslaviju. Prebrojte zastave — bosanska, osmanska, španjolska, opet osmanska, mletačka, austrijska, ruska, francuska, crnogorska, austrougarska, jugoslavenska — i jasno je zašto Novljani vole reći da je Herceg Novi grad deset gospodara.
Kanli kula: Krvava kula
Velika tvrđava na vrhu starog grada najuočljivije je osmansko naslijeđe na ovom dijelu obale. Kanli kulu su Osmanlije sagradile oko 1539. godine, neposredno nakon Barbarosine opsade, kao uporište kopnene odbrane grada; Mlečani su je popravili i proširili nakon 1687. Njeno mračno ime dolazi iz druge karijere: za osmanske vlasti kula je služila kao zatvor, mjesto mučenja i pogubljenja čiji se glas pronio daleko izvan zaljeva. Zatvorenici su ostavili neobičan trag — crteže urezane u zidove tamnica, mnoge od njih brodove. Budući da su prikazana plovila tipovi koji su plovili u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, historičari su iz grafita ljudi koji su tu bili zatočeni uspjeli datirati zatvorske godine.
Preobrazba ovog mračnog mjesta jedna je od vedrijih priča ove obale. Unutrašnjost je 1966. godine pretvorena u amfiteatar na otvorenom s više od hiljadu sjedišta, s morem i obroncima Orjena u pozadini. Ljetne večeri sada donose filmske projekcije, koncerte i operu u dvorište koje je nekada držalo osuđenike: Filmski festival Herceg Novi, Guitar Art Summer Fest i operni festival Operosa svi su nastupali među njegovim zidinama.
Forte Mare: morska tvrđava
Dolje uz samu vodu, Forte Mare je stariji i tiši član para. Njegova jezgra pripada Tvrtkovom osnutku iz 1382, a elementi iz bosanskog perioda sačuvani su oko Morskih vrata na gornjoj strani, gdje su brodovi nekada pristajali pod zaštitom njegovih topova. Tvrđava je više puta obnavljana između četrnaestog i sedamnaestog stoljeća; Mlečani su je obnovili nakon 1687. i dali joj talijansko ime koje i danas nosi, a Austrougari su je u devetnaestom stoljeću preoblikovali otprilike u oblik kakav vidite danas. U dvadesetom stoljeću i ona je stavljena u službu kulture, a njena terasa i dalje ugošćava projekcije i događaje pod vedrim nebom u ljetnim noćima — malo je atmosferičnijih mjesta za gledanje filma od krova tvrđave nad otvorenim morem.
Između dvije tvrđave, stari grad okružen zidinama spušta se niz padinu preko trga Belavista i pored sata iz sedamnaestog stoljeća, tako da vas šetnja od Kanli kule do Forte Marea provede kroz svaki sloj gradske historije za desetak minuta — ako vam koljena oproste stepenice.
Posjeta
Obje tvrđave stoje neposredno iznad šetališta Pet Danica, koje se pruža uz obalu podno starog grada: sa šetališta ispod Škvera popnite se stepenicama u stari grad i za dvije-tri minute stižete do Forte Marea, dok je Kanli kula još desetak minuta uspona iznad njega. Obje naplaćuju simboličnu ulaznicu od nekoliko eura i otvorene su svakodnevno u toplijim mjesecima; zimi se radno vrijeme skraćuje, a Kanli kula ponekad danju ne radi kada se priprema večernji program. Dođite kasno popodne, kada kamen zablista, a svjetlo nad ulazom u zaljev je najljepše — i provjerite ljetni program, jer je koncert u Krvavoj kuli najbolji način da je upoznate.
