Između Igala i starog grada Herceg Novog leži Topla, zeleno stambeno naselje koje spolja jedva odaje svoje izuzetno književno naslijeđe. Ipak, na nekoliko stotina metara jedna od druge, ovdje stoje dvije skromne građevine koje povezuju dva najveća imena južnoslavenske književnosti: crkvena škola u kojoj je Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladika i pjesnik, stekao svoje prvo pravo obrazovanje, i kuća — jedina koju je ikada sagradio — u kojoj je nobelovac Ivo Andrić proveo godine koje je smatrao najsretnijim u svom životu. Nijedno drugo naselje na obali ne može se pohvaliti tolikom količinom književnosti po kvadratnom metru.
Škola kraj dviju crkava
Srce stare Tople čini ozidano crkveno dvorište u kojem se nalaze dvije male pravoslavne crkve: crkva Svetog Đorđa iz 1688. godine i crkva Vaznesenja, sagrađena 1713. i obnovljena 1864. godine. Oko tih crkava izrasla je jedna od najstarijih škola na obali — župne račun-knjige pokazuju da je škola ovdje radila i prije 1788. godine. Njeno veliko doba počelo je 1813. godine, kada je jeromonah Josif Tropović, paroh toplanski, obnovio školu — zgodnom podudarnošću, upravo one godine kada je u planinskom selu Njeguši rođen njen najpoznatiji budući đak.
Kako je nastao Njegoš
Sredinom dvadesetih godina 19. vijeka Petar I Petrović, vladajući vladika crnogorski — kasnije proglašen svetim kao Sveti Petar Cetinjski — poslao je s planina na školovanje svog mladog sinovca i izabranog nasljednika, Rada Tomova Petrovića. Nakon boravka u manastirima na Cetinju i obližnjoj Savini, dječak je proveo oko osamnaest mjeseci u Tropovićevoj školi u Topli, gdje je stekao osnove italijanskog jezika, matematike, crkvenoslavenskog i crkvenog pjevanja. Prema svjedočenju njegovog školskog druga Petra Dostinića, bio je najbolji među njima: „učio je bolje od svih ostalih učenika, a bilo ih je preko dvadeset”, a Tropović, kojem se sviđala dječakova bistrina, birao ga je za svog stalnog pratioca na župnim poslovima. Taj planinski dječak postao je Petar II Petrović Njegoš — vladar Crne Gore i autor Gorskog vijenca (1847), epa koji stoji na vrhuncu južnoslavenske poezije. Škole koje je Njegoš kasnije sam osnovao na Cetinju i u Dobrskom Selu bile su, po svoj prilici, oblikovane po uzoru na malu školu u Topli u kojoj je naučio prva slova. Ulica koja prolazi kroz naselje i danas nosi njegovo ime — što drugoj književnoj priči ovog kraja daje njenu adresu.
Kuća koju je Andrić sagradio
Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine za djelo — prije svega za Na Drini ćupriju — koje ga je učinilo najslavnijim piscem Jugoslavije. Bio je poznat kao čovjek iznajmljenih soba i hotelskih pisaćih stolova koji nikada nije imao vlastiti dom; a kada je, u sedamdesetim godinama, konačno odlučio da ga sagradi, izabrao je Toplu. Gradnja je počela 1962. godine u Njegoševoj ulici, prema projektu beogradskog slikara i arhitekte Vojislava Đokića, a dijelom je finansirana novcem od Nobelove nagrade. Izbor je najvećim dijelom bio čin ljubavi: Andrićeva supruga, kostimografkinja Milica Babić, bolovala je od artritisa, a blaga klima, sunce i ljekovito blato susjednog Igala obećavali su joj olakšanje.
Od 1963. do 1968. godine bračni par je živio ovdje, a Andrić je kasnije govorio o tim hercegnovskim godinama kao o najsretnijim u svom životu — jutarnje šetnje do mora, bašta, neužurbani ritam zaliva. Sve se naglo završilo: Milica je umrla 1968. godine, a udovac Andrić nije mogao podnijeti kuću bez nje. U njoj praktično više nikada nije živio. Kuća je prošla kroz decenije tihe zapuštenosti prije nego što je obnovljena i otvorena za javnost u aprilu 2021. godine — u vrijeme šezdesete godišnjice njegove Nobelove nagrade — kao memorijalni muzej sa stalnom postavkom o piščevom životu i njegovim hercegnovskim godinama. Ostala je ono što je oduvijek i bila: jedina kuća koju je Ivo Andrić ikada sagradio.
Naselje u kojem se vrijedi zadržati
Topla nagrađuje sporu šetnju. Dvije crkve u ozidanom dvorištu, ploča koja obilježava školu, piščeva kuća u Njegoševoj ulici i uličice starih kamenih vila između njih mogu se obići u jednom neužurbanom satu, a kontrast koji uokviruju dirljiv je: bosonogi planinski dječak koji uči čitati 1825. godine i najnagrađivaniji evropski romanopisac koji bira upravo tih nekoliko ulica za svoj jedini pokušaj da stvori dom.
Posjeta
Topla se nalazi neposredno iznad šetališta Pet Danica, otprilike na pola puta između Igala i starog grada Herceg Novog — s obalne staze, bilo koja od uličica koje se penju prema unutrašnjosti dovest će vas do Njegoševe ulice za pet minuta hoda. Crkveno dvorište s crkvama Svetog Đorđa i Vaznesenja besplatno je za ulazak kada je otvoreno; Andrićeva kuća-muzej naplaćuje skromnu ulaznicu i radi po sezonskom rasporedu, pa se raspitajte na licu mjesta prije nego što krenete posebno zbog nje. Jutra su najbolja, dok su uličice još svježe — a onda se spustite natrag na šetalište i nastavite prema starom gradu na kafu, kao što je i sam Andrić volio činiti.
