Između Igala i starog grada Herceg Novog leži Topla, zelena stambena četvrt koja spolja ne odaje ništa od svog izuzetnog književnog nasljeđa. A ipak, na svega nekoliko stotina metara jedna od druge, ovdje stoje dvije skromne građevine koje povezuju dva najveća imena južnoslovenske književnosti: crkvena škola u kojoj je Petar II Petrović Njegoš, crnogorski pjesnik i vladar, stekao svoje prvo pravo obrazovanje, i kuća — jedina koju je ikada sagradio — u kojoj je nobelovac Ivo Andrić proveo, kako je sam govorio, najsrećnije godine svog života. Nijedna druga četvrt na primorju ne može se pohvaliti tolikom količinom književnosti po kvadratnom metru.
Škola kraj dvije crkve
Srce stare Tople je ozidana porta u kojoj se nalaze dvije male pravoslavne crkve: Svetog Đorđa, iz 1688. godine, i crkva Vaznesenja, sagrađena 1713. i obnovljena 1864. godine. Oko tih crkava izrasla je jedna od najstarijih škola na primorju — parohijske knjige pokazuju da je škola ovdje radila i prije 1788. godine. Njeno veliko doba počelo je 1813. godine, kada je jeromonah Josif Tropović, paroh topaljski, obnovio školu — po lijepoj slučajnosti, upravo one godine kada je u planinskom selu Njeguši rođen njen najčuveniji budući đak.
Kako je nastao Njegoš
Sredinom dvadesetih godina 19. vijeka, Petar I Petrović, vladika i vladar Crne Gore — kasnije kanonizovan kao Sveti Petar Cetinjski — poslao je svog mladog sinovca i izabranog nasljednika, Rada Tomova Petrovića, s planine na školovanje. Nakon boravka u manastirima na Cetinju i u obližnjoj Savini, dječak je oko osamnaest mjeseci proveo u Tropovićevoj školi na Topli, gdje je stekao osnove italijanskog jezika, matematike, crkvenoslovenskog i crkvenog pojanja. Bio je, po svjedočenju svog školskog druga Petra Dostinića, najbolji među njima: „učio je bolje od svih ostalih đaka, a bilo ih je preko dvadeset“, a Tropović, kojem se dopadala dječakova bistrina, birao ga je za stalnog pratioca na parohijskim putovanjima. Taj planinski dječak postao je Petar II Petrović Njegoš — vladar Crne Gore i pisac Gorskog vijenca (1847), spjeva koji stoji na vrhu južnoslovenske poezije. Škole koje je Njegoš kasnije sam osnovao na Cetinju i u Dobrskom Selu bile su, po svoj prilici, oblikovane po uzoru na malu školu na Topli u kojoj je naučio slova. Ulica koja prolazi kroz četvrt i danas nosi njegovo ime — što drugoj književnoj priči ovog kraja daje njenu adresu.
Kuća koju je Andrić sagradio
Ivo Andrić dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine za djelo — prije svega za Na Drini ćupriju — koje ga je učinilo najslavnijim jugoslovenskim piscem. Bio je poznat kao čovjek iznajmljenih soba i hotelskih pisaćih stolova koji nikada nije imao svoj dom; a kada je, u sedamdesetim godinama, konačno odlučio da ga sagradi, izabrao je Toplu. Gradnja je počela 1962. godine u Njegoševoj ulici, po projektu beogradskog slikara i arhitekte Vojislava Đokića, a dijelom je finansirana novcem od Nobelove nagrade. Odluka je ponajviše bila iz ljubavi: Andrićeva supruga, pozorišna kostimografkinja Milica Babić, bolovala je od artritisa, pa su blaga klima, sunce i ljekovito blato susjednog Igala obećavali olakšanje.
Od 1963. do 1968. godine par je živio ovdje, a Andrić je kasnije govorio o tim hercegnovskim godinama kao o najsrećnijima u životu — jutarnje šetnje do mora, bašta, nežurni ritam zaliva. Sve se naglo prekinulo: Milica je umrla 1968. godine, a udovac Andrić nije mogao da podnese kuću bez nje. U njoj praktično više nikada nije živio. Kuća je decenijama tiho propadala prije nego što je obnovljena i otvorena za javnost u aprilu 2021. godine — u vrijeme šezdesete godišnjice njegove Nobelove nagrade — kao memorijalni muzej sa stalnom postavkom o piščevom životu i njegovim hercegnovskim godinama. Ostala je ono što je oduvijek bila: jedina kuća koju je Ivo Andrić ikada sagradio.
Četvrt u kojoj vrijedi zastati
Topla se odužuje sporom šetnjom. Dvije crkve u ozidanoj porti, ploča koja obilježava školu, piščeva kuća u Njegoševoj ulici i uličice starih kamenih vila između njih mogu se obići u nežurnom satu, a kontrast koji uokviruju dira: bosonogi planinski dječak koji uči da čita 1825. godine, i najnagrađivaniji evropski romanopisac koji bira tih istih nekoliko ulica za svoj jedini pokušaj doma.
Posjeta
Topla leži neposredno iznad šetališta Pet Danica, otprilike na pola puta između Igala i starog grada Herceg Novog — sa obalne staze, bilo koja od uličica koje se penju ka unutrašnjosti dovodi vas do Njegoševe ulice za pet minuta hoda. Porta sa crkvama Svetog Đorđa i Vaznesenja besplatna je za ulazak kada je otvorena; kuća-muzej Ive Andrića naplaćuje skromnu ulaznicu i radi po sezonskom rasporedu, pa provjerite na licu mjesta prije nego što krenete namjenski. Jutra su najbolja, dok su uličice još hladovite — a onda siđite nazad na šetalište i nastavite prema starom gradu na kafu, kao što je i sam Andrić volio da čini.
